Ne znam zašto ne mogu više spavati nakon 07:30-08:00 sati. Doma mi to svaki dan jako dobro polazi za rukom, ali ovdje čim se počinje daniti, ja se već polako budim iz sna i do 08:00 sati već sam na nogama. Bez obzira koliko se umorio prethodni dan.
Danas je na repertoaru ono što sam čekao tjednima – veličanstveni kompleks hramova Angkor, njih na stotine, koje su dali izgraditi kambodžanski devaraje (kraljevi-bogovi) između 9. i 13. stoljeća. Angkor je tada bio glavni grad prostranog Kmerskog carstva koje se prostiralo od današnje Burme do Vijetnama, a grad je imao cca milijun stanovnika. Usporedbe radi, London ih je tada imao svega 50,000. Ljudi obično čuju samo za Angkor Wat, najpoznatiji i najveći među hramovima (ujedno i najveća vjerska građevina na svijetu) i misle da je to to. U Tam Cocu u Vijetnamu upoznao sam stariji nizozemski par koji mi je ispričao svoju dogodovštinu vezanu uz Angkor Wat: «Došli smo u Siem Reap i otišli razgledati Angkor Wat. Nakon razgleda vratili smo se sretni u Siem Reap jer smo hram uspjeli pogledati u jednom danu. Tada su nam rekli da ima još hramova osim ovoga.» Angkor je srce i duša Kambodže, nacionalni ponos ove zemlje, i ime Angkor se nalazi posvuda: svaki drugi hotel ima u svom imenu riječ Angkor, na novčanicama riela je Angkor, a čak se i najpoznatije kambodžansko pivo zove Angkor. (Kako je ime već uzeto, drugo najpoznatije pivo u Kambodži zove se Anchor.) Prije par godina Tajlanđani su uvrijedili Kambodžance rekavši da su hramove Angkor izgradili tajlandski graditelji, na što su ljuti Kambodžanci upali u zgradu tajlandskog veleposlanstva u Phnom Penhu i u potpunosti je demolirali (kasnije je kambodžanska vlada platila odštetu Tajlandu). Bilo kako bilo riječ je o najpoznatijem spomeniku Kambodže i vjerovatno čitave jugoistočne Azije koji svakodnevno privlači horde posjetitelja, a posebice nakon što je lokalitet stavljen pod zaštitu UNESCO-a.
Ja imam dva puna dana za razgled Angkora i prvi dan odlučujem razgledati dva najvažnija spomenika u kompleksu – Angkor Wat i Angkor Thom. U hotelu unajmljujem za dva dolara bicikl na cijeli dan i pedalirajući krećem prema Angkoru koji je udaljen od Siem Reapa nekih sat vremena vožnje biciklom. Na pola puta stajem na checkpointu ne bih li kupio ulaznicu koja je malo preskupa (USD 20 za 1 dan, USD 40 za 3 dana i USD 60 za tjedan dana), ali Angkor je Angkor. Vrijedi svaki dolar.
Prva postaja je veličanstveni Angkor Wat koji kako mu se približavaš preko dugačke rampe izgrađene preko vode koja ga okružuje izgleda sve veličanstvenijim. Još iz daljine «strše» tri njegova tornja i onaj tko ne zna rekao bi da je riječ o nekom dvorcu, a ne hramu. Pred samim hramom napravljeno je prekrasno jezerce s lotusima i odrazima Angkor Wata u vodi. Sam hram je izgrađen na tri razine, a oko svake razine nalaze se galerije s najljepšim reljefima (mitološke, povijesne i vjerske tematike) koje sam ikada vidio. Trenutno se puno ulaže u njihovo očuvanje pa bi reljefi kroz koju godinu mogli zasjati u još boljem svjetlu. Ostatak hrama je nalik na puno kamenja nabacanih jedan na drugog i moj dojam je da je Angkor Wat puno ljepši izvana nego iznutra.
Angkor Thom je čista suprotnost Angkor Watu. Riječ je o utvrđenom gradu sa zidinama dužine 12km, visine 6m i debljine 8m unutar kojih je smješteno nekoliko hramova, palača i terasa. Najvažniji hram je Bayon koji iz daljine izgleda kao hrpa nabacanog kamenja. Ali kako se što više približavaš hramu, pred tobom se polako otvara drugačija slika ovog hrama. Ponovno prekrasni reljefi, ali sada neki i sa scenama iz svakodnevnog života poput borbe pijetlova ili tajlandskog kick boxinga, ali ono što je upečatljivije jesu 216 lica, na svakom tornju po četiri zbog četiri strane svijeta i svako lice gleda prema svojoj strani svijeta, s hladnim osmjehom koji čini da te svako malo prođu trnci. U Bayonu nema mjesta gdje te ne vidi barem jedno lice. Lica su doslovno posvuda. Nakon Bayona nastavljam do ostataka kraljevske palače, još nekoliko hramova te terasa koje gledaju na središnji trg Angkor Thoma, a među njima najljepša je terasa slonova koja je ukrašena velikim reljefima slonova, u ono vrijeme glavne transportne životinje i simbol snage i mudrosti. Iako je u početku puno turista, posebice japanskih grupa, u rano poslijepodne gužva se već raščistila i vrlo brzo imaš hramove skoro samo za sebe. Uokolo pasu konji i pokoje govedo, a tu su i majmuni koji se pentraju po okolnim stablima i čak spuštaju na livade. Pomalo idilična atmosfera.
Hramovi Angkora su zaista čudesni i ovo definitivno spada među jedne od najvećih remek-djela čovječanstva. U rang s Machu Pichuem u Peruu, velikim Kineskim zidom, egipatskim piramidama ili piramidama Maya u središnjoj Americi. Ove posljednje nisam još uživo vidio (nadam se da će se uskoro ostvariti i ta moja želja), ali vidio sam njihove fotografije i dokumentarce o njima na televiziji i nekako sam dobio dojam da postoji nekakva veza između njih i hramova Angkora koji su također izgrađeni piramidalno. A razlika između njih su tisuće i tisuće kilometara.
Post je objavljen 08.01.2007. u 23:41 sati.