Marketing
Run throw my Veins, kill this Emptiness in my Heart, sweet Blood...
Sjedeći u mračnoj, gustoj šumi, okružena trulim, sivim lišćem, Victoria je prostrla svoju prelijepu, dugu haljinu boje šampanjca po tamnoj zemlji.Niz hladno, bijelo lice prelijevala se crvena, sjajna, valovita kosa sve do njenih ruku.Ogrlica, koja joj je okruživala meki vrat bila je u obliku tamnocrvenog križa.Dugim, nježnim prstima je dodirivala kapljice krvi na svojoj haljini gladeći ju.Jedna ruža crnih latica i otrovnih trnja bila je okružena grimiznim kapima koje su bile na njenim smaragdno zelenim, oštrim listovima.Oko vampirice su bile velike voštane svijeće koje su jedva osvjetljavale tu hladni noć.Niz njih slijevale su se guste kapi krvi zajedno sa vrućim voskom.Šuma je bila mrtvački tiha.Nije se čulo šuštanje lišća.Ni udisaji neke toplokrvne životinje.Ni vjetar koji je stražario šumom.Sve je spavalo vječnim snom.Samo su iz Victorijinih, besmrtno sivih, hladnih očiju klizile male suze oplakujući joj čarobno lice.I dok je osjećala krunu grubih trnova bijelih, čistih ruža kako joj probijaju vječno mladu kožu, zavrištala je svojim jakim, melankolničnim, očaravajućim glasom, pokazujući svoje bijele zube i velike oštre očnjake kojima će i dalje isisavati i ono malo topline i sreće u šumi dok ne bude potpuno pakleno mrtva.Baš kao i Victorija u svom pohlepnom, krvavom srcu...
Post je objavljen 06.02.2007. u 08:01 sati.