Od srijede sam baš ono - bolestan. U srijedu ujutro me protresla groznica. Ipak sam popodne zbog nekih potreba otišao na posao , no i vratio se prije kraja radnog vremena. U četvrtak sam već bio na bolovanju. Ako računam i srijedu kada sam preležao skoro cijelo dopodne, te nedjelju i ponedjeljak dopodne, gotovo sam odležao tjedan dana .
U ponedjeljak popodne dovučem se na posao , još onako slab i nezaliječen pitah kolegu što je novo; a on će '…imamo Kosovsko polje…'
Pa si mislim 'što ovaj priča ?' Kakvo Kosovo ? I sad mi nije jasno zašto je ta Hrvatina upotrijebila baš tu metaforu.
Dođem na odjel , kad ono svi bolesni , svi u krevetima. I na drugim odjelima mnogi bolesni ! Od četvrtka , petka , 'svi ' se porazboljevali ! Sad mi je jasno da je ona Hrvatina upotrijebla onu metaforu misleći na bitku na Kosovu ( iako mi nije jasno zašto nije spomenuo Krbavsko polje ili neku drugu bitku? A možda se i on jadan, osjeća gonjen od virusa , osjeća da i njega hvata , pa možda već i bunca !?)
Navečer , poslije posla , mi je puno bolje. Izgleda da sam ja svoje odradio. Kad dođem na posao vidjet ću koliko je još kolega i štićenika zahvaćeno. Čitava mala epidemija ! Obilazim sobe bolesnika kao nekakav liječnik; ovome vitamini, ovaj čaj, andol a , ti na pregled …Tetošim sad te male , zločeste, bolesnike, baš kao moja dobra žena mene , ovih zadnjih dana .
Post je objavljen 06.02.2007. u 00:47 sati.