Marketing
Uciteljice, znas sta se meni desilo....
(by anna)
Jučer za ručkom sam fino odložila viljušku i počela se smijati. Nisam se mogla zaustaviti. Mama me blijedo pogledala i samo nešto promrmljala sebi u bradu, nesto u smislu, nije ni tebi lako... Sjetila sam se necega, sto sam u datom momentu svjesno memorisala kao "ma smijacu se poslije"... U onoj silnoj zurbi u toku nastave, to sam negdje smjestila u krajnji dio mozga i zaboravila... I iskrsne ko zakasnjela reakcija,...Dakle, prije par dana, pridje mi moj ucenik, nasloni se na katedru u pozi kao da je bar dvadeset godina stariji i nalazimo se u nekom baru...i kaze,
„ Uciteljice, ugino mi zmaj“
„Zmaj?“
„Zmaj.“
Idemo jos jedan krug, rekoh ucinilo mi se
„Zmaj?“
„Zmaj.“
Sad sam vec na rubu da mu se nasmijem u lice, ali uspijevam nekako zadrzati ozbiljnost i pitam :
„ A to je neka tvoja igracka, jel to mislis?“
„Nije uciteljice, ja sam imao pravog zmaja, bio je sivi i hranio sam ga i sad je ugino“
„Zmaj?“
„Zmaj“
„Pa dobro, jesi li sad tuzan sto je uginuo?“
Razmislja, gleda me u oci, pa slegne ramenima i kaze:
„Ma nako, proslo me“
I ode...
Pa ti povjeruj da zmajevi ne postoje.
Post je objavljen 05.02.2007. u 18:32 sati.