Moja majka je rođena 1951 godine u Zagrebu, lav po horoskopu. Završila srednju ekonomsku i zaposlila se u farmaceutskoj firmi gdje je radila do prije godinu i pol kada je otišla u mirovinu.
To je tako divna i draga osoba da se riječima ne može opisati, hrabra, snažna i mirna.
Upoznala je mog tatu u servisu gdje je dovela svog bijelog fiću na popravak i tu je krenula ljubav.
1976. godine su se uzeli i dvije godine nakon došla moja sestra i nakon toga ja.
Zašto ovo pišem, eto zato što mislim da stalno nosi neki križ i to me jako žalosti. Priča kreće od toga kad su prabaka i pradjed bili živi ona i baka su brinule o njima, što podrazumjeva kupanje, kuhanje čićenje njihove kuće, odlazak do njih, nošenje hrane i ostalo, zatim je djed obolio pa su istom jerom i za njega brinule.
Tati je ustanovljen rak pluća i metastaze na kostima 1999. g. i nije se mogao kretati je su atrofirali mišići te je i tu imala brigu uz našu pomoć jer smo bile odrasle tad. I to nas je sve dotuklo a i nju ali ostala je hrabra i snažna, a ne kao ja koja sam se povikla u sebe. Tata je umro u svibnju 2000. i to mi je još uvijek teško izgovoriti.
Dok je bio bolestan majka je radila i poslije posla dolazila u bolnicu i ostajala s nijm dokle god su sestre to dopuštale zajedno s nama, dok je bio doma znala je uzeti i bolovanje i ostajala s njim kad mu je bilo teško.
Sa puno zdravog razuma uspjela je neke stvari omogućiti i meni i sestri, slagala sa svim našim odlukama, bilo to moj odlazak na brod, ili sestrin odlazak u ameriku na tri mjeseca, organiziranih tuluma rođendana , diplome gdje mi u relativno pijanom stanju ispijamo čepiće rakije i doslovno plazimo po podu , ona u tom trenu nas ne gleda kao pijanice nego djevojke koje uz dobro društo i doru muziku pokleku i kojoj čašici više. Ponosna je na nas jer smo normalne i potpune osobe i što imamo dobre i kvalitetne ljude oko nas. Voli mlade, voli sve naše prijatelje, i svaki put kad je bio jedan o tih tuluma uvijek su je svi zvali da dođe gore na kat da bude s nama, da ne smeta, došla bi ali ne bi ostala dugo, kao da ne ne smeta.
I sada kad se dogodilo ovo sa bakom prošlo mi je ova gora navedena situacija i ne mogu a da ne pomislim a zar opet, sad baš kad je u penziji i kad uživa, radi kod tetka part time u kafiću, peče kolače i gibanice za njegov kafić i povremeno kad neko naruči, zar sad kad se počela kretati među ljudima, zar će sada opet ostati doma i ovaj put paziti na baku dok je bolesna. Žao mi je zbog toga, zašto joj ne krene sad na bolje, zašto je baka bolesna, tisuću zašto.
Ja želim da bude sretna, zaslužila je to, zbog svega što je prošla, zaslužila je malo odmora od svih bolesti i da sad radi ono šta voli, i za šta nije imala vremena prije.
Jako je volim, ona zajedno sa mojom sestrom su moje najbolje prijateljice.
I to je samo ukratko o mojoj maci. .
Da to je moja majka, i da najbolja je.
Ma ona je žena za sva vremena.
Post je objavljen 04.02.2007. u 21:20 sati.