Hey svima evo mene opet malo...dosadno mi pa reko da napišem post....htjela sam ja to napravit i jučer ali nisam stigla....cijeli dan sam imala goste i tako.
Danas sam bila u shoppingu i kupila sam si jaknu i tenisice.....uglavnom ja i sestrićna smo "orobile" mamu....ali sama je kriva ona je predložila da idemo u shopping....
Kaj ima kod vas....kod mene ništa osim učenja....ali ajde ide i to nekako....gura na bolje...hvala bogu....
Evo već je počeo drugi mjesec...joj još malo pa valentinovo....hm....za ovo Valentinovo imam dečka....inaće meni i njemu je 12.2 1 god kako smo zajedno ako neračunamo sve one prekide....meni je s njim super i boli me kuki šta drugi mislje o njemu...dečko je normalan, ne puši, ne pije i najvažnije od svega voli me....i kaj mi drugo treba...ma neću vas zamart s tim sad....
Hm....ne znam kaj bi vam više pisala pa ću vam stavit par pjesmica....
Mostovi
Teško je vratiti se
kad nema ni jednog mosta
kad od svega što je bilo
više ni sjećanje ne osta.
Teško je svakog dana
mješati snove sa javom
sve što je nekad bilo
danas zvati zaboravom.
Teško je odreći se sreće
kad ga srce još uvijek voli
teško je, preteško...
da se kroz jedan život sve preboli
SJECANJA
Kazu da oci mi se zacakle kad pricam o tebi,
o svemu onom sto smo bili i sto smo mogli bit.
Kazu da usta mi se razvuku u neki lagani osmjeh,
nekako sjetan i tuzan.
I mogu se zaljubljivat nakon tebe, doista mogu.
I jeli zaista bitno sto ih sve s tobom usporedjujem.
Jos cujem korake proslosti,kako u srcu,
idu u krug, tapkaju,
ne znaju kud bi sa sobom.
A ti, ti si moja proslost, sve ono sto sam nekad bila,
moj smijeh i moja suza.
Sada si samo sjecanje, samo toplina u grudima,
samo jeza koja me prodje kad me pogledas tim crvenkastim ocima,
samo uzdah kad se sjetim tvojeg poljupca.
Ti lezis tu u svakoj mojoj biti, u svakom jutru,
ti si moja tajna zelja u svakoj paloj zvijezdi.
samo ti...
VOLIM
Tebe volim, sa svim rizikom da nema vise nade za nas.
Ja prihvacam tu cinjenicu, da vec dugo si dio mene,
a mali dio tebe i zamnom vene,
nekako te sad zelim imati iz daljine,
nekako me strah da ces mi opet pruziti nadu.
Podari mi samo zvuk tvojega glasa u nekakvu
telefonsku slusalicu, da se smirim,
bar na tren.
Budi podrska. ona za koju nisam znala da sam je imala.
Stisni mi ruku u vedroj noci,
nedaj da otvorim oci,
moje jagodice prepoznat ce tvoje udi.
Nemoj me jos ljubit, nisam spremna za to,
jos jucer sam se trudila da uzivam u tudjem poljupcu.
Ali volim te i nije me strah da cijeli zivot,
ostat cu sama,
jer u meni,
uvijek,
zivijet ce jedna
hrabra zene.
Utorak
Ovaj dan
Današnji
Da bar mi je zadnji
I miriše
Ovaj dan
Miriše mi jako
I podsjeća na tebe
Tijelo moje
smiri se.
Usni
Ne očekuj previše.
Ne vrijedi danas
Neće ni sutra
Pa koji će mi dan onda značiti?
Kada ću se probuditi
bez suza u očima?
I hoću li ikada ponovno voljeti?
Barem jedan dan
Možda se dogodi
da jednog utorka
oblivena,
ovaj put osmjehom
pozdravim jutro
I možda ću tad reći:
Ovaj dan
Današnji
Da bar mi je prvi
I još više me podsjeća na tebe
Evo to vam je za sada sve od mene....kiss svima a pogotovo mojoj Mare, Gaby, Ivi, Kiki, Petri, mom malenom....i svima koji me čitaju....
Vaša onlygirl
Post je objavljen 04.02.2007. u 20:26 sati.