eto tako mislehu do ovom blogu je kraj pristigo, da je kasziku ispuzstijo, otego papke, dosao bogu na istinu, da u meni neme vise stvaralackog zanozsa i to... e pa nije bazs sasvim istinito to tvrdjenje, oni koji tako misle, po meni su totalni krembili. jer za vrhunzsku patnju u mom srcu bit ce mijezsta uvijek, to morate znat. casovi kreativnog pisanja, kao sto mozda i sami vidit e, nisu urodili plodom, tako kaze bar moja uciteljica, a istina jei to da i izbacen sam sa pohadjanja nastave zbog pusenja u skoli. za uvo, pa na ulicu. plakao sam zbok doga, sam, na kisi, ti u camcu samnom vise nisi, ulice su bile mokre zbog mojih krupnih suza, koje su kapljale iz mojih ociju kao kisa na vetru, u briselu gradu kise i atlankog fronta koji pristize sa zapada, dok je anticiklon iznad balkanskog bol u ostrva stvarao pogodne uszlove za skok s mosta.
ali, u jednom trenutku shvatih da sam srecan. a potom sam jos dugo plakao samo zbok doga.
dobra je vijest da su suze izlecile moj hronicni konjuktivitis koji vucem jos iz prednatalnog perioda.
losa je vijest da sam opet izgubio previse telesnih tecnosti.
ajd,
vas neshvacenik
Post je objavljen 04.02.2007. u 11:49 sati.