Iako sam mnogo puta ljetovala u Starigradu ,bio je to moj prvi ulazak u Nacionalni Park ...:)
Već na samoj ulaznoj recepciji gdje nas je dočekalo ljubazno osoblje shvatila sam
što sam propuštala sve ove godine ...
Ako je vjerovati da se po jutru dan poznaje ,onda je ovo jutro
obečavalo zaista lijep dan ...
Jedna slika vrijedi više od tisuću rijeći ...
Moja bolja polovica ...
Vodotoci Velike i Male Paklenice su veći dio godine suhi a pogledaj sad
koliko vode ...
...
Pješaćenje je jedini način da se zaista upozna Paklenica ...
ali mi ni danas nije jasno kako sam na to mogla nagovoriti
moju bolju polovicu ...
Pitke vode bilo je u izobilju ...
Odlučili smo se za mali predah i osvježenje u hladnim
brzacima Paklenice ...
Nakon dva sata pješačenja nazirao se i cilj našeg puta ...
Ulazak u špilje ostavili smo za neki ... drugi puta ...
Planinarski dom Paklenica ... cilj našeg puta ...
Moglo se i dalje sve do vrha Velebita na čijim se padinama
još zadržalo dosta snijega ...
...ali se moja bolja polovica odlučila da je bolje
ipak sve promatrati iz ove perspektive ...
dok sam ja željela osjetiti svu ljepotu ovoga kraja ...
Primječujem tragove umora ...
Povratak nije bio ništa manje lijep jer smo sad
sve mogli promatrati iz drugog ugla ...
i zajednička fotografija za dugo sječanje ...
Noć se polako spuštala kanjonom Velike Paklenice ...
a moja bolja polovica je pored umora osječala i ...
Znala sam da je ovo moj prvi ali ne i posljednji posjet ...
Još mnogo tog je ostalo što moram vidjeti
i doživiti ...
Vidimo se ponovo ...jednom ...
U Starigradu nas je dočekao prekrasan zalazak sunca ...
i sječanja koja će nas potaknuti da se ponovo vratimo ...
Post je objavljen 02.02.2007. u 17:09 sati.