PROMATRAČ IZ
UGLA
Tri starija gospona. Srednje životne dobi. „U najboljim godinama“ neki bi rekli. Dvojica sjede, jedan stoji ispred njih. U tamnoplavim ili crnim kaputima, s kariranim šalom oko vrata i nezaobilaznom francuskom kapicom na glavi.
Ne glasno, ali žustro raspravljaju o bezobrazno niskim penzijama, poskupljenju komunalija, političkim previranjima, međudržavnim prepucavanjima, bahatoj mladeži i teškom životu.
Iza njih, jedno nasuprot drugom, sjede djevojka i dečko, najvjerojatnije kolege iz škole. Paralelan razred, recimo – treći a i treći d. Slučajno idu doma istim putem. Naizgled opušteno čavrljanje o „babi iz matematike“ ili „liku iz povijesti kojem naočale stoje na hero i stalno govori no, no, no“.
Ona pokušava biti ležerno koketna, da se ne skuži, ali pažljivo bira pozu sjedenja i položaj usana – osmjeh izvježban pred ogledalom, i s neizostavnim prolaženjem rukom kroz kosu.
On se trudi biti „kul“ i stalno ovlaš namješta svoju dugo uzgajanu i razbarušenu kosu. Fura se na alternativce pa ne smije biti gela u kosi, to nije taj đir.
Odmah iza vozača dvije bakice, metuzalemska generacija. U smeđem ili bež kaputu, s najlonskom maramom oko vrata i nezaobilaznom francuskom kapicom na glavi. (One koje žele biti više fensišmensi imaju kapicu s krznenim obrubom.) Pričaju o kostobolji, osteoporozi, redovima kod doktora, skupim ljekovima, preslatkim unučićima (vade fotkice iz geltašna), domaćim mlincima, jaglacima, ludom vremenu i pošemerenoj klimi, maloj mirovini, bahatoj mladeži, ali i o vlastitoj najboljoj djeci na svijetu.
Dvije mlade žene. Jedna s djetetom u kolicima, druga s trbuhom do zuba. Nasmiješene od uha do uha. Trudna pita, druga odgovara. Prva traži savjet, mlada mama sa zadovoljstvom ga daje. Blaženo se smješkaju, raznježeno uzdahuju i proizvode onaj dugosilazni aaaaaaaa.
A klinac u kolicima uskoro gladan gugugagaće i vjerojatno gura prste u usta ili pokušava dohvatiti raznobojne visuljke koji vise u kolicima.
Dva osnovnoškolca, po slobodnoj procjeni 5. razred. Tema rasprave skakuće od play stationa, do najnovije mrcine od mobitela. Klasični dječačkopubertetski sindrom nadmetanja čije je što bolje i tko ima više.
Još nekoliko ljudi, što mladih, što starih, sjede uz prozore i sa ili bez zanimanja gledaju van. Svak sa svojim mislima, problemima, brigama, zadovoljstvima.
A ja, na zadnjem sjedalu autobusa sjedim i kroz sunčane naočale promatram.
Tko zna kakvu bi priču netko za mene ispričao....
Post je objavljen 02.02.2007. u 15:17 sati.