crno sunce, nakon bolne subote je ponovo izaslo, ponovo njegujem svoju depresiju, ubija me, pokusavam se odvojiti od Nje, s kratkotrajnim ljekom. odvratna sjecanju naviru, bio sam ponovo u gradu propasti, mrak me prozdire, popio sam mozda dvije case vina, gadilo mi se, sreo sam previse nezanimljivih ljudi kojima je uzasno zabavno pricati samnom, no veoma sam se lako njih rjesio, tako da nemam se sta zaliti na ovu subotu, osim sto je ostavila ogromnu prazninu koju mozda jedna osoba moze popuniti, no nikad nece. Moja dusa gori u smedjem plamenu njezinih ociju, uzdisaji umora i boli, ostavljaju me u oziljcima, slomljenog i jadnog. moj ponos; ako ga sam ikad imao; pregazen je mojom paranojom i strahom od necega sto nepostoji, a to je...
Post je objavljen 02.02.2007. u 02:24 sati.