Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/tkoludtajvidi

Marketing

Možda je dijeljenje nečega s drugim najveće blago svijeta

Dijeljenje u matematičkom smislu je raspodjeljivanje jedne varijable ili jedinke na više dijelova u jednakim dijelovima. Filozofski, u realnom životu rijetko se nešto dijeli u jednakim mjerama. Ljudi aka đubrad uvijek vole imati korist od bilo čega, pa i dljeljenja. Tipa prva kuna tebi, jedna meni, druga kuna tebi, dvije meni..... shvatili? Ali meni na pameti nije takvo dijeljenje, nego dijeljenje znanja, umijeća pa nakraju i mišljenja. Koliko puta sam znao sam s frendovima negdje il na kavi ili vani pametovati i o nečem brbljati, i svaki put je bilo guba. Ali tada nikad nitko nije do kraja mogao doć do izražaja.


Nasuprot tome, kada idem sam prema doma, ili u busu ili pješke, uvijek o nečemu razmišljam i uvijek je to onako guba, ali nemam to s nikim podijeliti i nekako mi je to isprazno, kao obično dječje maštanje, sanjarenje što li već. A opet kad sam u društvo, previše je toga da bi mogao neš dobro zaključit, ili netko ima svoju viziju koja onako totalno uništava nekakvo mišljenje nekog sasvim trećeg, ili pak sam ne mogu objasnit niti to što ja zapravo sebi i drugima predočujem.


Ali dijeljenje znanja, to je sasvim druga priča. Recimo ja i par ljudi učimo svirati gitaru od dvojice malo starijih prijatelja. Normalno i oni imaju par prijatelja koji isto guba sviraju gitare. I neki od njih su malčice ljubomorni na ove jer onak uče nas skoro "for free" ono kaj su ovi zajedno godinama skupljali. Ili kad njih pitamo da nam neš pokažu, pokažu nam samo djelomično jer ne žele dijeliti svoje znanje s drugima. Zašto? Možda se baš boje da u kraćem roku postanemo bolji od njih.


A opet, vratimo se na našu grupu, neki od nas slušajući ove brzo napreduju. Neki aktivno doma sviraju i brzo se pomiču prema dobrim gitaristima. Neki pak ne uspjevaju tolko brzo sve pohvatat i baš i nisu tolko zadovoljni pa niti ne vježbaju i eto... stoje na mjestu što se sviranja gitare tiče. Tu je već problem što se dovoljno ne trude, al kad bi zajedno to vježbali i svako podijelio ono što on zna, puno brže bi napredovali.


Isto tako i dijeljenje rada, tj. umijeća kako nešto što brže i u što kraćem roku napraviti je vrlo korisno i, neznam kako bih rekao, pojačava ljudsku efikasnost (gledajući s nekakve materijalne strane), ali i stvara nekakvu prijateljsku veze (gledajući s nematerijalne nego s neke normalne, ljudske strane). Kada
ovi koji do tog trena nisu znali shvate, moći će to podijeliti sa opet nekim novima koji neznaju i tako si međusobno pomagati. A što je najbolje, kad nešto dijelite, osjećate li nekakvu toplinu i sreću, kao da je
cijeli svijet s vama :).


To dijeljenje povezuje ljude na jedan jako zgodan način, zavisi kako ga koja strana prihvati. Može se stvoriti jedna veza, koja može povezivati dvije osobe na jedan poseban način, pa čak i cijeli život. Dijeljenje života s nekim, nije li to još jedna stvar koja daje toplinu i sreću, koja tjera da se živi iz dana u dan. Da, iz toga može izroditi ljubav, ali ona je nebitna. Jednostavno dijeljenje je nešto što svijet tjera dalje, ono što nas čini večima i jačima. Da onaj prvi čovjek nije podijelio znanje o vatri, tko zna gdje bi mi sad bili. Zato dijelite svoje znanje sa svima, ma koliko njih to ne zanimalo, samo dijelite i pomažite, osjećati ćete se bolje. Evo ja se osjećam bolje podjelivši ovo s vama, jer ipak ovo mi je jubilarni 100-ti post! Dobro se držim i nadam se da ću tako nastaviti. Do sljedećeg posta!

Post je objavljen 01.02.2007. u 22:55 sati.