Pregled posta

...ou hau aj viš aj kud flaj...

Mogla bih početi s odom majci…
Teško je uopće zamisliti kako bih prebrodila sve ovo što je dvije i sedma donijela, a nije ni punih mjesec dana prošlo od početka…
Često se na roditeljsku utjehu i njihovo rame (lijevo ili desno, zar je bitno, glavno da se možemo fino ušmrcati na njega…) uopće ne obaziremo, očito je potrebna baš neka situacija koja će nas itekako protresti i isprepadati da shvatimo kako su oni tu, i kako nas vole bez obzira na sve…
Slaba sam na riječima, znam.
Mama, tata…hvala.



Imala sam svojih razloga što me tako dugo nije bilo, odmor mi je bio prijeko potreban, a što se svašta dešavalo, ostavit ćemo samo za one najbliže pošto već i sama polako shvaćam kako je ovo jedno veliko sajmište, oooo daleko je to od anonimnosti više….
Došlo je do nekih okršaja, ovakvih ili onakvih, nije sad ni važno, Bilo je teško.
stat ćemo na tome.



Polako mi se počinje činiti kako sam izgubila svoju nit, ne znam iz situacija više izvlačiti ono zabavno, teško mi je okretati se pozitivnim stranama svih događaja, ali vratit će se i to s vremenom, nadam se…
Najbolje u ovim trenucima je okrenuti se ljudima i stvarima koje me čine sretnom, a takvih je puno, stvarno je.
I hvala im svima na tome…(nadam se da se svi prepoznaju, o da, o da, o da)
Lea, Martin…hvala.

Amo sad skulirat i pokušat napisat par, koliko toliko smislenih redaka, čisto da upotpunimo dojmove…



Pred nama je viceparada (onaj jedan dan u kojem vicematuranti nemaju nastavu! naglasak na tome, nego slave višu silu…pa koja god to bila, još nas uvijek nisu upoznali s ciljem i smislom svega toga)
ne znam kako je to inače ali u našoj školi postoji tradicija da se svaki razred maskira (valjda jer je to ovo doba maskembala…sad bubam razlog ali eto, da povežemo) u nešto i taj dan luduje gradom sa svakojakim transparentima, svačim nečim, na oduševljenje ili gnušanje prolaznika...kako god bilo.
Do sad su nas smatrali najsložnijim razredom, ali mislim kako se upravo u ovakvim trenucima dokazuje upravo suprotno, od mase ideja, mi smo na jednoj velikoj nuli, 0! i to apsolutna nula, ništa, null, zero…
A imamo još 15 dana, da smislimo, osmislimo i napravimo kostime…
Kao što su pametni predložili mogli bi biti nevidljivi, pa se uopće ne pojaviti…

Dakle dalje, što li je još pred nama? Maturalna zabava, o da…
I to dvije, ona prva će biti divna, a ona druga nešto manje divna jer sam na toj drugoj partnerica (unatoč tome što sam vicek)…dada…
Do toga imamo još PUNIH 23 dana, ono…čooovječe, stiiignem se do tad pripremiti, neće uopće biti frke, malo autogenog treninga, smiješkanja samo sebi, namještanja prikladne face za čiku s fotoaparatom, malo španciranja u štiklicama, smrzavanja u haljini, plesanja valcera, lako ćemo mi to…NOT…
Ajme meni majčice mila, zeko, zečice, miševi razvratni iz prošlog posta, nebo presvijetlo…smilujte se…
Kićo partneru, hvala. (ugovnah se…)

Crtica par?:

-zalili nas ispitima…
-skuhah ukućanima svoj prvi PRAVI ručak (uspješno čak…ili su samo bili tolerantni i puni razumijevanja da bolje nije ni moglo ispasti…pa za utjehu onda rekli kako je fino, treba mi netko objektivan…da)
-zbog nesretnih okolnosti još uvijek nemam cipele za maturalnu (ali ako sve bude išlo po planu imat ću ih još ove subote…Nebo? Pobrini se za to…jer HALO?!? Ja patim ovdje dolje…



-jel se to meni čini ili ona vaga pokazuje 2-3 kile manje nego prije mjesec dana?...ddd
-promjene kreću na bolje, pročitah svoje prve dvije lektire od korica do korica... (hm…pa u posljednje 3 godine čini mi se nisam ni jednu…razrednice najdraža, ova rečenica vam se samo priviđa, vi sanjate, sve moje petice su poštenom mukom zarađene, vi sanjate,
vama se spava…)
-stavili nam razglas u školi, halelujah, jarijjarijara (ez maj lav opičena vud sej) konačno možemo guštirat pod odmorima uz mjuzu… aha, ejmen.

i tako dalje…
tipičan ŠtoSamSveDanasJela post, ali ebemu miša, zar bi bilo u redu da se vratim u bilo kojem drugom stilu? Nebi…znam. pa prema tome.
Kšš.

samo plivaj, plivaj plivaj.



Post je objavljen 01.02.2007. u 16:19 sati.