Svako putovanje nekud počinje, uvijek postoji baza koja te katapultira bilo tvojom voljom bilo prilikama....I uvijek se nekako čovjek nada, uvijek predpostavlja kojim će cestama voziti, kakve će boje biti nebo, imaju li i tamo večeri miris oprosta za sitne grijehe od prethodnog dana.....
Svi smo mi sanjari ....svi smo nečija djeca, i krenemo s tim korijenima i idejama kakav bi život trebao biti...
Iako mislim da je najbolje krenuti neopterećen,kao što to neki meni dragi ljudi rade....jednostavno izabrati put kojim te vodi srce...bez velikih pretpostavki, bez filozofije kako je ovde ili tamo život bolji ili lošiji-jer život je ipak ŽIVOT na svim krajevima svijeta....
Iskreno vjerujem da srce u svojoj biti ne griješi.....ako ti konstantno šapće istu ideju, ako ti vrišti u grudima da je vrijeme za put i neko drugo mjesto na kojem će kucati-onda treba spremit sav strah, i materiju koju posjeduješ i krenuti.....
Poznam živi primjer kako se živi sreća....:thumbup:
Post je objavljen 01.02.2007. u 08:38 sati.