Smijem se od srca,sama sebi....svima oko sebe....parodiji života....smijem se punim plućima novim prilikama, padu djeteta na meku pelenu, hrkanju mog Zakonitog pored mene....smijem se od sreće i tuge,a najčešće se smijem tek tako....
Dobije mi lice neke nove konture,glupavo sretni izraz djeteta...dobiju mi misli neku novu dimenziju,ja sam sama sebi tada fascinacija....pa iako zapravo ne znam zašto se ljudi smiju-ja se smijem od srca i iz mojih razloga.....smijem se ljudskoj potrebi da se uopće smije.....ha ha ha....
Post je objavljen 30.01.2007. u 12:56 sati.