Tako nam je naša Gospa poručivala s jumbo plakata prije par godina. Slučajno li ne, slično nam je govorio i naš gradonačelnik u usponu. To je otprilike bio njegov kredo i njegov politički program. "Toliko volim Zagreb da niti ne idem nikud na godišnji odmor; možda dan-dva, a onda sam opet tu na korist gradu i građanima Zagreba", objašnjavao bi neumorni Milan B. Uviđate li koliko vas volim, uporno bi nas podsjećao.
Ne znam kako je s vama, ali mene je malo mučila ta ljubav toliko velika i blistava da je imala potrebu samu sebe reklamirati.
Sve do nedjelje u 2. U nedjelju u 2 Gradonačelnik je rekao da on ima mandat, mi da do idućih izbora nemamo izbora, a za ljubav neka se snađemo sami.
Meni je zaista svejedno je li Gradonačelnik onako vulgarno psovao ili nije. Ionako psovke nisu bile namijenjene javnosti nego ušima najbližih suradnika. A suradnici obično ne čuju dobro i imaju nenadane napade amnezije svako toliko. Psovke su zaista nevažne.
Beskrajno je važnija količina arogancije s kojom je Milan B. odbijao odgovarati na Stankovićeva pitanja i količina prezira koju je sasvim otvoreno pokazivao.
"Da, davat ću Dinamu novce dok god bude trebalo."
"Ne, neću vam odgovoriti na to pitanje."
"Da, idemo dalje s projektima."
"Ne, neću vam reći kako ćemo sagraditi sportske dvorane."
"Ako tako nastavite, sagradit ću ne dvije, nego tri sportske dvorane, za inat."
Za inat?! Čovjek će naše novce trošiti iz inata samo zato što se mi usuđujemo pitati? On ne želi odgovarati na naša pitanja jer mi ne dijelimo njegove vizije?
Pretpostavimo na trenutak da su Urša Raukar i svi prosvjednici sasvim u krivu. Pretpostavimo da su oni izgubljeni u vremenu, bez sluha za novo doba, bez vizije, jalnuši i diletanti. Pa čak i da je tako, čak i bez one ljubavi s početka, ne bi li pristojna administracija ipak bila dužna odgovoriti i na njihova pitanja.
Ne - kaže naš Ramzes. Projekt ide dalje. A čiji je to projekt i zašto ide dalje, možda bi se i saznalo kad bi Ramzes objasnio kako to da se Grad odknjižio od prava prvokupa kina "Zagreb" a T. Horvatinčić uknjižio u istome danu lanjskog ožujka. Koga briga, misli Ramzes, kud bismo došli kad bismo još i o Srpskoj pravoslavnoj crkvi brinuli. Neka se SPC tuži s državom. Projekt ide dalje.
Ovaj detaljčić mi je svojim odjecima jučer posebno digao živce. Jest da je Bandić bahat ali, čulo se tako s raznih strana, skoro da je dražesno kako je izigrao SPC. Priznajem da sam ja tu malo zaguljen i meni je mnogo toga u vezi s vraćanjem crkvene imovine škakljivo; sve te Komedije, Ribnjaci i Zagrebi. Kad pričamo npr. o Ribnjaku potajno vam priznajem da najrađe ne bih bio legalist. Tako da u cijeloj priči meni nisu najzanimljiviji kino Zagreb i SPC. Ali samo najgori jadnici se mogu radovati tome što je izigrana (ako je) SPC. Potpitanje: bi li gradska administracija istu majstoriju znala ponoviti i s Komedijom?
I tako. Nema više ljubavi. Samo vizije i ljutito lice koje s ekrana poručuje da će naši novci u našem gradu biti potrošeni nama za inat.
Što će biti sutra? To još ne znamo sasvim jasno. Možda ne samo holdingizacija kulture kako kaže Andrea Zlatar, nego i holdingizacija života. Možda nam stvarno ubrzo osvanu novi Dinamo, HoTo life-style centar, tunel i obilaznica i još koješta i sve to mimo naše volje i mimo čistih računa. Možda i ne, ako dovoljno jasno kažemo da to ne želimo.
Ali u jedno sam prilično siguran: uskoro će Gradonačelnik početi o sebi govoriti u trećem licu - svi potrebni pokazatelji su već tu.
Post je objavljen 30.01.2007. u 11:05 sati.