Danas me opet uhvatilo nesto sto uzalud pokusavam ignorirati,al ne znam zasto ne uspijeva.On me pozvo na svoj koncert(da,sad bi trebala bit jako sretna).e pa nisam..mrzim se zbog toga...netko napravi nesto zbog ceg bi trebala bit sretna,ugodi mi,a ja umjesto da pokazem veselje ja ostanem mrtva hlada..zasto ja...ne zelim bit neka ledena kucketina.ali ne znam kako to ispraviti.pokusala sam mu prikazat svoje osjecaje,al ne ide,nikako ne zlaze iz mene,samo neka hladnoca koja odbija sve osim najblizih frendova koji znaju kakva sam i to ignoriraju.zalim pokazat svoje osjecaje,dat mu doznanja da mi je stalo do njega.kad ga vidim umjesto da ga odzdravim ili pricam s njim,ja samo okrecem glavu od njega ili jednostavno blejim u pod.Zasto?ne zelim bit takva.zalim da zna sto osjecam,koliko mi znaci...no ako ovako nastavim,sto najvjerojatnije i hocu,jer nemam snage promijenit se,niti znam nacin,on nikad nece nista znat,kao ni bilo koji drugi prema kojem cu imat osjecaje...jer ne znam pokazat svoje osjecaje i svi me vide kao ledenu kucku ili glupacu...ne zelim bit takva,nema svrhe zivjeti,mozda najbolje da se zatvorim negdje,duboko u sebe i sutim...tako necu nikog povrijedit,nitko me nece vrijedjat,i ja cu bit sretnija...
Post je objavljen 29.01.2007. u 16:09 sati.