Predstavnci političke elite u Hrvatskoj posljednjih sedamnaest godina uglavnom su isti. Kriterij za odlazak s političke scene nisu njihovi loši rezultati ili pogreške, nego uglavnom odluka vođe. Ali što očekivati od zemlje u kojoj političke promjene nisu i političko, nego uglavnom biološko pitanje. Tek kad se razbolio i umro dr. Franjo Tuđman, došlo je do promjena u političkom životu, a dok se to nije dogodilo, unatoč nezadovoljstvu građana, suvereno je na svakim izborima pomeo sve protivnike.
Danas imamo zastupnika u Saboru čak u petom mandatu a da se gotovo nikad nisu javili za riječ. Isto tako puno je njih koji stalno ističu da im je dosta politike, ali svejedno, kada dođu izbori, osvanu na izbornim listama.
Još je živa izjava Joze Radoša, bivšeg ministra obrane i čelnika LIBRE, koji je iskreno kazao da je njemu imperativ ostati u politici jer sve što je naučio, na dva fakulteta, u međuvremenu je zaboravio.
Čovjek ostaje zapanjen pred takvom izjavom. Stoga i najnovije najave Andrije Hebranga da razmišlja o tome da se povuče iz politike zvuče neuvjerljivo. A njegovo objašnjenje da odlazak može odgoditi jedino zbog opasnosti od povratka komunista na vlast zvuče smiješno. Trebao je objasniti koji su to komunisti koji bi trebali doći na vlast. Pa pobogu, više je izvornih komunista nakon 1990. godine završilo u HDZ-u nego što je ih je ostalo u okrilju SDP-a.
Kada se sasvim racionalno sagledaju potezi europskih poltičara i kada se usporede s potezima naših, sasvim je jasno da strani političari plaćaju cijenu svoje nepopularnosti ili loših poteza pa i neuspjeha. Britanski premijer Tony Blair nakon tri mandata mora se povući jer ankete pokazuju da nije omiljen. On je toga i te kako svjestan, no u Hrvatskoj taj trend nije zabilježen. Političari koji ni u nekoliko navrata ne uspiju ući u Vladu ili parlament, ne daju ostavke, nego i dalje ostaju u politici. A oni kojih se neke stranke odreknu ili oni koji izađu sami, osnivaju male marginalne strančice liječeći vlastiti ego. A o smjeni generacija u našoj politici još je iluzorno razmišljati jer pojedini političari koji su zauzeli mjesta vedre i oblače.
A kad se tome dodaju negativne selekcije i uspinjanje na stranačkoj ljestvici samo po principu poslušnosti i lojalnosti lideru, onda je sasvim jasno da u dogledno vrijeme ne treba očekivati veće iskorake.
Post je objavljen 29.01.2007. u 11:42 sati.