Marketing
Evo mene...
Nisam se dugo javljala... znam... Nisam imala vremena...
U srijedu sam doživjela iznenađenje...
Veliko i lijepo iznenađenje...
Baš sam bila zaspala za školu... i bila sam sva iznervirana... izletila sam iz kuće sa nekim debilnim repom, sa crnim podočnjacima i zakasnila na bus. Morala sam čekati drugi 15min. Onako sva živčana, pustila sam si njegovu pjesmu u busu na mp3 playeru i baš razmišljala kako bi ga željela vidjeti... Već smo bili na stanici kod moje škole i kroz misli mi se vukao samo on... Kad ono, taman pogledam kroz prozor busa i vidim njega kako vani stoji (a ne idemo u istu školu, čak su nam škole i u različitim gradovima)... Šok.
Prvo sam popizdila jer sam izgledala ko neka kokoš, ali onda... Onda sam počela biti tako sretna jer je tu...
Odmah sam izletila van iz busa i do njega... Još uvijek sam se ljutila na njega zbog svega onoga, ali u sebi sam gorjela od sreće...
Začuđena upitala sam ga što tu radi... Rekao je da je zakasnio na bus pa da čeka drugi (a do busa je imao pola sata vremena... baš čudno što je već bio tamo tako rano... i to pred mojom školom). Pitao me dal mi se da čekati s njim do početka nastave da ne bude sam...
Na kraju smo frentali prva dva sata i otišli na kavu. Počastio me kavom ;). Pričali smo o svemu i svačemu... kao i uvijek... Ponekad čak pričamo u isto vrijeme, jer se bojimo da ne budemo imali vremena reći sve što želimo... I nikad niti nemamo dosta vremena reći sve jedan drugom... Da, i tako smo pričali... Nastojali izbjeći temu moje pjesme... kad mi je najednom on pokazao neku pjesmu koju je napisao dan prije. Lijepa pjesma. Govori o tome kako se izgubio jer je upoznao neizdržive i prenapučene svjetove... Da, hmmm... nešto za razmisliti.
Otpratila sam ga do busa. Lijepo smo se pozdravili. Dogovorili se da se uskoro moramo vidjeti jer mu nešto tebam donesti... i onda je otišao s busom.
Od onda se nismo čuli do jučer. Neizmjeno mi je nedostajao, ali nisam to željela pokazati.
Poslala sam mu jučer poruku da dođe na icq. Pitala sam ga dal mu se možda da ići s menom van danas... mislim, s menom i mojim društvom... već smo prije tako znali. Rekao je da je planirao biti doma kod sebe s najboljom frendicom (moja polusestrična, super cura) jer već dugo nisu pričali, ali da možda dođe s njom... danas će mi javiti. Nadam se da će ići s nama.
Zbunjena sam i dalje...
Bilo bi puno lakše kad bih znala o čemu razmišlja... što želi... bilo bi super!
I koliko god on meni nedostajao... ne želim mu se stalno javljati. Ne želim biti naporna. To dečke najviše odbija... i ja to znam. Zato ću se suzdržati. Moram.
U srijedu smo na kavi pričali o ljubavi... općenito o ljubavi... Sjećam se točno kad je rekao "Nitko ne može definirati ljubav... Svako ljubav doživljava na svoj način. Ja na svoj, ti na svoj... Svako je poseban na svoj način."
Jako mi se sviđala ta misao. Jako.
Nadam se da ćemo se vidjeti danas.
Nadam se.
Puno vam hvala na svim komentarima,
Vaša V.
Post je objavljen 27.01.2007. u 14:46 sati.