Uhvati me kako izgovaram riječ
o tebi.
Priznaj kako ne znaš sve
o meni.
Tako mi je započeo dan dok mi nisu opet zakucali na vrata. Razmišljao sam da li da pepeljaru zavitlam u težak hrast uz obavijest da se dotični/a izgubi,ili da primim nekog koga mi Inga,po običaju nije najavila.
-Slobodnoo!!-ovim tonom mogao sam i ubiti nekoga.
Ušao je neki pogrbljen lik od oko 243 godine i pružao mi ruku još s vrata,a ja sam čekao da padne mrtav negdje na putu do stola. Pošto sam ipak humana duša,što rijetko priznajem,skočio sam preko teškog hrasta i gurnuo stolicu prema dedi da čim prije sjedne. Deda spremno prihvati i skoči u sjedalo brzinom munje,na moju veliku radost.
-Izvolite,gospodine...rekoh ja,poštujući starijeg.
-Ma ništa,ništa,ja došao sjesti da se malo odmorim,ona moja prokleta kuja me ostavila da se sam snalazim dok se vjerovatno ševucka s nekim u jednoj od kancelarija.-reče deda ogorčeno i umre.
Di baš u mojoj kancelariji. Opsovao sam sve poznate i ine psovke i pozvao Ingu da iznese starca i počisti pod,al Inga je dala otkaz maloprije,bar po priči stranke koja je čekala u predvorju.
Korak je golem
za nekoga sitan
za druge nebitan.
Probudio sam se u znoju i shvatio da sam sve ovo sanjao. K vragu i ti snovi.
Neko mi kucao na vrata,a ja sam zavitlao pepeljaru i otjerao nezvanog gosta k vragu.
Zapalio sam cigaru i natočio si malo Jegera,pustio Vangelisa i uživao u trenutku tišine.
Inga bez upozorenja uleti u moj ured uz par pitanja tipa jesam li dobro,kaj to lupa i imam li problema s odgojem,zašto sam vikao na tu predivnu mladu ženu koja je trebala moje usluge.
Pogledom sam probio prozor i ugledao predivnu ženu kako odlazi znajući da sam prenaglio i da povratka nema.