Marketing
Jednostavno potreba za novim postom...
ZA ONE KOJI NISU SPOSOBNI TO PROČITAT:
Love is giving someone
the ability to hurt you...
but trusting them not to..
Čudno kako tek nakon poprilično dosta vremena čovjek shvati kakav karakter i kakve je osobnosti vaša najbliža osoba...
Možda ste se izgubili u toj rečenici...
Htjedoh reći da osobu nikada ne možete dovoljno dobro procjeniti,već samo porvšno....
Iako mislite da ju dobro znate....
Meni je trebalo više od godinu dana da shvatim kakvu osobu imam pored sebe...
Osobu karaktera kakvog bajviše mrzim!!!!Takvu osobu već imam pored sebe,za nju sam vezana cijeli život!!!I iskreno ne želim i ne mogu imati takve dvije osobe pored sebe...
Na svaki ne baš dobar događaj na svaku našu svađu ja sam zažmirila i pretrpila to...
To je jedna stvar koju JAKO mrzim kod sebe...
Nikada nemam dovoljno hrabrosti reći ono što osjećam ili mislim...
Nekada mi to i dobro dođe...ali ne uvijek!!!
Uvijek "progutam" sve i mislim kako će se tako sve rješiti ili zaboraviti...
Ali problem je u tome što se to uvijek ponavlja...
Koliko god ja to trpila nije mi svejedno i danas sam shvatila da to tako više ne ide...
Od sada govorim sve svekome što ga i ide...
Uglavnom,osoba o kojoj govorim....
Ona je meni sve i izgleda da nisam uopće obraćala pozornost na nedostatke i mane te osobe...
Zanemarivala sam ih...ali ne namjerno....
Sada shvaćam,ali...sada kada je mislim,malo kasno...
Najveći problem je što sam jako vezana za tu osobu....svađa kao takva me uvijek pogodi...
Ali ima i onih koje stvarno ne želim i ne mogu podnosit!!!!
Te "svađe" me stvarno povrijede!!!
Iako sam svjesna da ta osoba nije fer prema meni i nije netko koga bi ja željela pored sebe....
VOLIM TU OSOBU!!!I TO NE MOGU IZBJEĆ!!!
Ne želim da se ta osoba mjenja... jer je to po mom nešto najgore što itko može tražiti od nekoga!!!
Ne znam što želim....
Danas,iz nečeg što sam htjela reć,ispalo je nešto sasvim deseto...
A zašto?
Jer ja nisam bila iskrena i nisam izravno rekla o čemu se radi...
Nego,po mom običaju,okolo i naokolo razvežem o nečemu što nema veze s tim što sam htjela reć....
Baš kao sada...
Nemam više snage niti volje ikome išta objašnjavat!!!
Znam da ni sada neću ništa reći,iako sam svjesna svega!!!!
Ali ne želim to!!!
Sada ću kao i uvijek to sve pretrpiti,isplakati se i zaboraviti,sve dok se ne ponovi to isto...
Sada po prvi puta mogu reći da sam blog upotrijebila onda kada mi je to trebalo...
Ah...
IZ PROŠLOG POSTA:
No dobro,došla štafeta i do mene...
Imam zadatak napisat 5 stvari koje nitko ne zna o meni...
Pa da vidimo....
1)Nikada ne spavam bez svog malog jastuka na kojem su nacrtani Pokemoni...
znam,znam...glupo...ali...ne mogu zaspati dok taj jastuk nije uz mene...
2)Kada sam bila mala (6-7 god)...zamotala sam se u plahtu,i nisam se mogla izvuć iz nje,ostala sam bez zraka,i od tada sam klaustrofobična (tj.strah me malog prostora i kada se netko jako nasloni na mene)
3)Imam ožiljak nasred čela,,malu rupicu...ne vidi se baš jako...ali stvarno mi to smeta....Isto nešto kad sam bila manja...Udarila sam glavom u rub stola...Imam ožiljak i malo iznad koljena,ali ne naprijed nego iza...Sjedila sam na drvetu,a ispod je bila šiljasta ograda...noga mi se nekako poskliznula i točno na ogradu...pa na Rebro na šivanje...
4)Ne volim dugo razgovarat na telefon...znam čudno....ali...sve to se može reć kad se vidiš s tom osobom...pogotovo kad ti priča o tome šta se dogodilo 10 osoba koje znam i ne znam...
To stvarno ne volim...ali,jedina osoba s kojom bi mogla razgovarat više sati na telefon je moj dečko...
5)Hm...teško je ovo....još jedna stvar...
Moja prva simpatija...ime ni bitno...bila je u vrtiću...
Jedan dan mi je donio bombon u vrtić i ja sam se tako zaljubila u njega...
Dovela sam ga doma (kad smo se igrali vani),da ga pokažem svojoj mami...
I ona se...naravno smijala ko luda....
Štafetu prosljeđujem....
Keksssichu
Bloody_Rose_15
Lucy
Hani
Život ima i ljepih strana
Post je objavljen 23.01.2007. u 23:09 sati.