Kao pijesak medju prstima
Zadnji dani ljeta prolaze
ti plivas kroz tamne valove
sjedim sama tu na obali
djevojka koja se lako zaljubi
Zadnji dani i ja gledam te
ti se penjes na vrh stijene visoke
pa mi mahnes prije nego sto ces skociti
padnes djevojci koja se lako zaljubi
Ovo su dani kada sve
cini se sve je moguce
cini se kao da bi ti
mogao mene voljeti
Ove cu dane pamtiti
vise se nece vratiti
nestaju poput sna
kao pijesak medju prstima
Snovi sad znam od cega su
tvoj macak na prozoru
ti jos spavas, brod u luku pristaje
neke djevojke se lako zaljube
Zadnje jutro, ljeto odlazi
spremam stvari, necu plakati
ti se budis i nasmijes se
neke djevojke se lako zaljube
Velike umjetnosti nema bez jakog bola. Moglo bi se čak reći da je povijest umjetnosti samo povijest jednog jedinstvenog ljudskog bola koji kao okosnica cijeloga čovječanskoga života proniče svu povijest čovječanstva. Taj je bol katkad jači a katkad slabiji.
Različiti oblici života mogu ga na krače ili duže razmake prekriti ili prigušiti, te se on katkad gotovo i ne zamječuje. Ali poslije toga izbija on svom svojom silom zaglušujuči svaki drugi životni osječaj.
Something about you is killing me
Maybe your eye's
And maybe your smile
And than the way you hold my hand
Somehow it always make's me wanna cry
Something about you is killing me
Post je objavljen 22.01.2007. u 19:38 sati.