Tog prohladnog dana, sjedio je Ratnik u zaklonu od stijena i razmišljao o predugim kišama, prehladnom vjetru i suncu koje nikako da se pojavi. Iz misli ga prenu tihi koraci, jedva čujni od kuckanja kišnih kapi po klonulom lišću. Na ulazu u zaklon pojavi se bosonoga lijepa mlada žena, sva u bijelom.
«Tko si ti?» upita je Ratnik.
«Anđeo.» odgovori žena.
«Mislio sam da su anđeli muški, ili barem muškog lika!» u čudu će Ratnik.
«Anđelima spol nije bitan. Mi nismo kao ljudi. Eto, ja sam žena!» nasmiješi se Anđeo.
«Dobro, a kojim dobrom si došla k meni po ovoj kiši i hladnoći?»
«Zato jer su ti misli mučne i tuga ti je u srcu!»
«Nije tako bez razloga, anđele moj, nije bez razloga!»
«Sve je s razlogom Ratniče! I tvoje misli i tvoja tuga. Ali, razvedri se. Tvoji su razlozi ništavni.»
«Kako to misliš ništavni??»
«Eto, navedi mi jedan koji je vrijedan tvoje tuge...»
«Borio sam se. Pobijedio sam.... i ostao sam bez ičega.»
«I drugi su!»
«Da, ali ne svi. Oni koji su bili najgrlatiji, ostali su uz topla ognjišta i oteli sve dok smo mi krvarili!»
«Oni nemaju miran san!»
«Anđele, na prazan želudac se ne spava mirno! Nema meni sna! Dijete mi je bolesno, a za liječnika nemam novaca. Žena i ja smo gladni, a niti kuće, niti zemlje više nemam.»
«Ja ti nemogu dati ni novaca, ni zemlje, ni kuću, a i dijete ti nemogu izliječiti, ali dat ću ti utjehu.»
«Znam da je zla misao, ali da li će Hulja ostati bez imetka, kuće, zemlje i da li će se njegovo dijete razboljeti i umrijeti?»
«Ne, neće. Hulja će imati još više a dijete će mu jednog dana postati kralj!»
«Hoću li imati još djece i hoće li bar ona imati lijep život?»
«Ne. Djece ćeš još imati, ali život će im biti muka i tlaka, a unuci će ti biti robovi Huljinih potomaka.»
«Pa dobro, gdje je tu utjeha?»
«Ti i svi tvoji, mukom ćete doći u Raj!» nasmiješi se Anđeo i otprhne s naletom vjetra.
Te je noći Ratnik, uz titravo svjetlo svijeće prodao dušu Vragu.
Post je objavljen 22.01.2007. u 17:14 sati.