Nije me bilo sad već par dana, nisam bila baš od volje za pisanje, umor me svladao. Novosti: već dva vikenda zaredom idem pješke na sljeme, hm to je za moju guzicu veliki uspjeh. Moram prizznati da sam prvi put riknula, stala sam jedno 10 puta, i pritom jedva hvatala zrak, a dedica pred mene lagano trčkara, da ne vjeruješ, ali stigla sam na vrh! Sad u subotu je bilo puno manje ljudi nego prošli vikend i to mi je nekak bolje, lakše nađem stol u puntijarki, e a vezano uz hodanje puno lakše i brže.
M i ja imamo nove planove vezane uz naše aktivnosti, tjedno 2x badminton, 2x neko trčanje ili teretana i vikendom hodanje/planinarenje sljeme,japetić ili nešto treće. Moram priznat da zvuči odlično malo za rekreaciju da se više ne uspušem kad dođem na treći kat pješke ali, ili ti bat ponedjeljkom i srijedom imam engleski od16.30 do 18.10 i dok dođem doma je sedam i sad u tom trenutku kad sam konačno došla dom a nakon 8 sati rada i 2 sata engleskog, mislim da mi ovo trčanje nekak i ne bi leglo, vidjet ću.
Prošlu srijedu mi je bakici pozlilo kad je išla u ambulantu po svoje lijekove koje redovno uzima, i došla kod doktora kad je ostala bez zraka, i na kraju su pozvali hitnu i dok su čekali hitnu da dođe imala je napad kao pred infarkt, M je bio s njom i bilo je strašno kaze da se ne sjeća kad se tako prestrašio.
Hitna ju je odvezla u KBC Rebro na internu, i mi smo došli (mama, perhan,ren i ja), i dok smo čekali da nam se doktori obrate šta se dogodilo ren je aktivirala frenda dr. sa drugog odjela da ispita, i na kraju su je hosiptalizirali i napravili pretrage i ima plućnu emboliju.To je neki ugrušak koji putuje kroz žile i zaustavlja dotok zraka i krvi u srce, opasno uglavnom, mora strogo mirovati. Danas kad je mama bila doktor joj je rekao da bi sutra trebala ići doma, što mi je nevjerojatno s obzirom da mora primati lijekove intravenuzno i ako joj zatreba kisik kroz one cijevčice, ma strašno, vjerojatno im treba krevet, nemam komentara.
Jučer samo bili na maloj vožnji kroz samobor preko ruda na plešivicu i spustili se na jasku, tamo je stvarno prekrasno, puno malih vikendica, vinograda, a navodno da se i dosta njih prodaje po relativno niskoj cijeni,e da imam love...Stali smo na kavi u nekoj kleti sa prejeb...pogledom. Vratili smo se kući oko pet poigrali se malim čovječuljkom (nećak od šogora) u parku, e da u parku, tamo ima neko drveno zdanje sa penjačicama, mostom , toboganom itd. i tako se mi penjemo i ostalo i dolaze lokalni hahari ne puno stariji od Jure(6god) najviše godinu dana, i kad su krenuli, jeb..ti pas mat.., pič..mat... ja izbezumljena a Jurski mi šapće da su oni zločesti na ih ne gledam i ne obraćam se jer su zločesti, ma zlato malo, ja nisam vjerovala pa gdje su ti klinci čuli te rječi doma? da ne povjeruješ, i kao zezali curice da su one za pashu i gjuru da šta tu rade, ma strašno, nisam znala jel da se smijem ili plačem, strašno.
Još malo pa mi sestra (ranije spomenuta kao Perhan) treba roditi, službeni termin je 05.03. ali dr, je rekao da će biti i ranije, sad je već velika, bit ću teta malom Jakovu, joj jedva čekam, a buuuuu, sad je u fazi nabavljanja stvari koje su joj potrebne tipa, krevet, kolica , dudice i šta još treba, planirala je otići u ikeu, ali ja ne mogu dobiti slobodan dan, pitala danas i lagani odjeb jer jedan kolega fali pa ništa do drugo slijedećeg tjedna, što mi u ovom trenu i odgovara s obzirom da ne znamo šta će biti sa bakom a i najavili su snijeg.
Idem sad, M je u sobi na drugom kompu, montira, još malo pa ćr doći tu jer je tekma, a ja, ja ću u kupaonu, pa malo terkma pa uvod u anatomiju. S toga, do slijedećeg puta, pozdrav!
Post je objavljen 22.01.2007. u 20:11 sati.