Marketing
o psima
Isplati se napraviti svoju zadaću
Budite razumni pri izboru
Izaberite za sutra, ne samo za danas
Vaše lijepo štene brzo će narasti i trebat će vas cijeloga života.
Vi ste odgovorni, ne samo za njegovo fizičko zdravlje, već i za
njegovu emocionalnu dobrobit. Zreli psi trebaju dosta vježbe i
aktivnosti, a zahtijevaju i znatnu mentalnu stimulaciju.
Prije odluke o nabavi psa, razmislite o nekim mogućim problemima.
Alergijske reakcije na pse nisu neuobičajene; vrlo je bolno nabaviti psa i
cijeli niz nametnika i klica, koje mogu predstavljati opasnost za ljude,
posebno one oslabljena imunološkog sustava, primjerice koji su na
kemoterapiji ili HlV-pozitivni. Za uzgoj izložbenog šampiona potražite
nagrađivane roditelje s rodovnicom. Međutim, nikada nema jamstva.
Psi trebaju prostor
Općenito govoreći, veliki psi trebaju više prostora od malih,
međutim, kliše po kojem se manji psi bolje uklapaju u
urbanu sredinu ne odgovara uvijek istini. Neki mali psi
imaju puno energije i trebaju dosta prostora, dok su ps
i nekih uistinu velikih pasmina, poput bernardinaca, zadovoljni u
kući s malim vrtom. Kada birate pasminu, razmislite i o mirisu.
Veliki psi mogu svojim mirisom mali dom pretvoriti u štenaru.
Veličina
Ponekad odabir određene pasmine može biti poprilično težak.
Trenutno ima oko 400 vrsta pasmina koje priznaje FCI
(međunarodna kinološka federacija) podijeljenih na pet veličina:
patuljasta (čiuaua, minijaturna pudlica, minijaturni baset itd.);
mala (pekinezer, mops, maltezer, shi-tzu itd.);
srednja veličina (engleski koker španijel, bigl, šnaucer srednje
veličine itd.);
velika (njemački ovčar, škotski ovčar, labrador itd.);
ekstra velika (buldog, bernardinac, irski hrt itd.);
Jasno je da će pas patuljaste veličine stvarati manje problema
od ekstra velikih. No, valja uvijek imati na mu kako je pas uvijek
moralna, ekonomska i vremenska obveza, neovisno o veličini i
pasmini kojoj pripada.
Ukoliko nemate puno prostora u stanu ili kući, najbolje je odabrati
prve tri veličine (patuljastu, malu ili srednju). Na taj će se način pas
moći slobodno kre
tati i živjeti s vašim ukućanima.
Vrlo je važno znati koje su osnovne potrebe vašeg psa
prilikom njegova odrastanja. Ukoliko pas ima veliku konstituciju i
široke kosti, odgovara mu puno kretanja i prikladan teren za šetnju i
trčanje. Keramičke pločice pogubne su za pravilan razvoj, s obzirom da
jagodicama otežavaju pravilno prijanjanje uz pod. Pas je prisiljen neprirodno
produžiti šape kako ne bi izgubio ravnotežu i pao. Tijekom odabira psa valja,
dakle, imati na umu prostor u kojem će pas rasti.
Vrsta dlake
Osim različitih veličina postoje i različite vrste dlake, koje se razlikuju po teksturi:
Izrazito kratka dlaka (bokser, pinčer, dalmatiner, talijanski kratkodlaki ptičar itd.);
kratka dlaka (njemački ovčar, labrador retriver itd.);
duga dlaka (škotski ovčar, samojed, engleski seter, pekinezer, jorkšir itd.);
gruba dlaka (airedlale terijer, irski terijer itd.);
kovrčava dlaka (pudlica, bolonjski ovčar itd.);
valovita dlaka (bergamski ovčar, komondor itd.);
čvrsta dlaka (šnaucer, određene vrste baseta, lovački psi, ptičari itd.);
Vrijeme koje ćete odvojiti za brigu o vašem psu ovisi i o
vrsti dlake koju pas ima. Pasmine s izrazito kratkom dlakom ne
zahtijevaju nikakvo češljanje. Dovoljno je dlaku namjestiti s mokrom
krpom ili ih oprati neutralnim šamponom. Za njegu kratkodlakih pasa
preporučujemo korištenje četke s mekanim zubcima, kako bi se izbjeglo
oštećenje kože. Dugu dlaku škotskog
ovčara ili samojeda možete češljati jednom tjedno s grebenarom
(posebna vrsta četke koja sadrži male željezne zubce, koji su gusto
rasprostranjeni kako bi doprli duboko ispod dlake). Vrsta dlake koju i
ma, npr. bobtail, mora se svaki dan četkati, zato što je dlaka sklona
zapetljavanju. Kako bi izbjegli neugodna iznenađenja, posebno trebamo
paziti na određene
anatomske dijelove tijela poput buta. Tu se, naime, dlaka češće petlja
zbog pritiska težinom tijela u trenucima spavanja i odmaranja. Na kraju,
postoje vrste dlaka koje zahtijevaju striženje dlake stripping, npr. kod šnaucera,
različitih vrsta terijera i pojedinih vrsta baseta. Dlaka pudlice modelira se uz
pomoć posebnih škara i sprava za striženje.
Trebamo uzeti u obzir i ekonomski aspekt koji zahtijevaju određene
vrste dlake. Ukoliko odaberete pasmine koje zahtijevaju posebne toalete,
trebate unaprijed voditi računa o vremenu i novcu koji ćete potrošiti.
Održavanje dlake psa kojemu je potrebno modeliranje dlake i posebna
toaleta, pravo je
ravcato zanimanje. Redovito ćete se morati javljati specijaliziranom
osoblju (prodavaonicama za održavanje toalete, kojih ima diljem zemlje),
koje će vam uz ostalo dati korisne savijete o njezi pasmine koju posjedujete.
Karakter psa
Svaka pasmina ima određeni karakter koji, najčešće proizlazi iz porijekla, ili
odabira i spoja pasmina koje je čovjek tijekom godina napravio. Stoga,
doberman bolje brani svoj teritorij od samojeda, koji nije pas čuvar;
golden retriever s lakoćom
će donijeti određeni predmet iz vode, dok će škotski ovčar to učiniti malo
teže. Ovime želim naglasiti kako je uistinu važno prilikom kupnje određene
vrste psa
promisliti što s njim želimo raditi.
Ukoliko volite trčati, možete odabrati psa koji je srednje veličine:
labrador, haški, šnaucer, škotski ovčar, samojed, njemački ovčar itd.
Ukoliko
preferirate odmarati, uzmite pekinezera, buldoga ili mopsa.
Valja uzeti u obzir da je
psima s brnjicom otežano disanje i ne odgovara im pretjerano kretanje,
osobito tijekom
toplih razdoblja. Ukoliko volite vodu tada su za vas labrador,
golden retriever i newfoundland, iako mnogi psi vole vodu. Ukoliko
volite snijeg možete
odabrati nordijske pasmine duge
dlake: dalmatineri i bokseri teško bi se prilagodili niskim
temperaturama zbog osjetljivih jagodica.
Imajte na umu, da je karakter pasa, iako se razlikuje od pasmine
do pasmine, uvijek prijateljski raspoložen prema ljudima, čak i kod
pasa koji su namijenjeni
za čuvanje i obranu. Često u novinama vidimo članke o agresivnom istupu
psa prema
čovjeku, no, vrlo je važno naglasiti kako to ne treba pripisivati određenim
pasminama koje neki opisuju kao opasne. Ne postoje opasni psi, već opasni i
nepouzdani
vlasnici pasa. Njih treba smatrati odgovornim za ponašanje psa: osobe koje nisu
uspjele prikladno odgojiti psa; osobe koje su, namjerno ili slučajno, zanemarile
svoje kućne ljubimce. Odgoj, prikladna prehrana, zdravstvena briga, društvo, ljubav:
sve su
to elementi pažnje koje pas potrebuje prilikom odrastanja, kako bi njegovo tijelo i
psiha bili
uravnoteženi. Ukoliko jedan ili više od gore navedenih elemenata nedostaje,
pas osjeća posljedice
na fizičkom i psihičkom planu. Zbog nedovoljne brige, psi ponekad pokazuju
znakove straha ili
depresije, dok drugi reagiraju agresivno.
Ukoliko se odlučimo brinuti o psu, potrebno ga je odgajati na zdrav
i prikladan način
s puno ljubavi. Pas će na taj način sretno živjeti u obitelji i društvu
koje ga okružuje.
Moći ćemo uživati u njegovom društvu i privrženosti, neovisno o
njegovu karakteru,
veličini ili vrsti dlake.
Mužjak ili ženka?
Ne postoje pisana pravila prilikom izboru između mužjaka
i ženke - to je pitanje vlastite sklonosti. Postoje razlike u ponašanju:
kuje je općenito lakše trenirati i naučiti kućnom redu, ali zahtijevaju više
pažnje; mužjaci su češće agresivniji prema drugim psima, mogu biti
ominantniji, aktivniji i destruktivniji. Ne postoji spolna razlika u pogledu
čuvanja, razigranosti i razdražljivosti. Sterilizacija gotovo uvijek uklanja
nedostatke određena spola, bez zadiranja u prednosti toga istog spola.
Izborom čistokrvna šteneta imat ćete jasnu predodžbu veličine, izgleda i
temperamenta vašeg psa kada jednom odraste.
Psi i zakon
Različite zemlje imaju različite zakone koji se odnose na pse.
Oni mogu biti pragmatični, vrijedni žaljenja sve do otvoreno
nepravednih. Negdje postoje ograničenja glede broja, čak i spola
psa. U nekim zemljama neke su pasmine zabranjene, a psi određenih
pasmina moraju nositi brnjicu. Stambene zgrade imaju svoja jedinstvena
pravila, a negdje su
psi općenito neprihvatljivi. Proučite lokalne i nacionalne propise prije neg
o se odlučite na kupnju.
Štene ili odrastao pas?
Nabaviti štene ili odrasla psa težak je izbor.
Štenad ima očigledne prednosti - oni su masa
za modeliranje stavljena u vaše ruke, spremni
za oblikovanje prema životnom stilu vaše obitelji. Ako ga nabavite prije
osmog tjedna starosti i podignete ga u svome jedinstvenom okolišu,
vaš će pas
rjeđe imati problema s ponašanjem. Međutim, odrasli psi također imaju
svoje dobre strane: naučeni su na držanje u kući, a mnogi već imaju
uvježbanu poslušnost. Troškovi nabave,
treninga i sterilizacije su iza vas. Gotovo svi odrasli psi, kada im pružite priliku,
emocionalno su sposobni s vama izgraditi novu snažnu vezu.
Čistokrvni ili križani?
Čistokrvni pas nastaje parenjem dvaju pasa iste pasmine.
Prednost čistokrvna psa je u tome da s velikom vjerojatnošću
znate njegovu konačnu veličinu i temperament. Nedostatak se očituje
u većem riziku obolijevanja od određenih nasljednih bolesti, iako se razina
rizika kod različitih pasmina značajno razlikuje. Križanci, potomci
nasumično
križanih pasa, profitiraju zbog vitalnosti uslijed križanja,
unapređivanja dobrog
zdravlja koje dolazi uslijed križanja pasa različita genetičkog podrijetla.
Nedostatak
je taj, što kod šteneta teško možete predvidjeti buduću veličinu i temperament.
Međutim, ako nabavite križanca i od rane dobi ga učite da se uklopi u vaš način
života, velika je vjerojatnost
da će se od šteneta razviti izvrstan ljubimac. Čistokrvni psi popularniji su zbog
svoga izgleda, ali križani psi rjeđe obolijevaju od nasljednih bolesti.
Gdje pronaći svoga psa
Čistokrvne pse treba uvijek kupiti od pouzdanih uzgajača. Neki uzgajači vrlo
su savjesni hobisti, dok su drugi vrlo komercijalni, ali oba su dobro mjesto
za nabaviti štene. Potražite na zidu priznanja s izložbi pasa, opuštene pse u
kući. Druga značajka dobrog uzgajača je ljubopitljiva priroda - ako su uistinu
savjesni, htjet će saznati o vama isto što i vi o njima. Nije preporučljivo kupiti
štene u "pet shopu". Neki su izvrsni, ali većina nije i izuzetno rijetko će pouzdani
uzgajači na taj način prodavati štenad.
Pitanja za uzgajača
Ako namjeravate nabaviti psa kod uzgajača, upitajte ga ova jednostavna pitanja.
Mogu li vidjeti majku? (To biste trebali moći.)
Mogu li vidjeti oca? (Nemojte to očekivati. Najbolji uzgajači traže mužjake izvan
svoje uzgajališta.)
Gdje živi štenad? (Štenad odgojena unutra kao odrasli bolji su od
onih odgojenih u uzgajalištu.)
Jesu li bili kod veterinara? (Dobri uzgajači obično daju pregledati
roditelje prije parenja, a štenad je prije prodaje pregledana i cijepljena.)
Kada će biti spremni? (Prerano je prije Šestog tjedna. Prekasno je poslije
12. tjedna. Osam tjedana je pravo vrijeme.)
Oglasi u novinama
Budite vrlo oprezni u odjeljku oglasnika svojih novina s naslovom
"psi na prodaju". Neki su pravi oglasi uzgajača koji to rade iz ljubavi,
ali većinom se radi o oglasima preprodavača štenadi - beskrupuloznih
uzgajača koji koriste kuje kao mašine za proizvodnju štenadi i imaju interes
za malošto osim prodaje. Međutim, ako ste dovoljno oprezni, moguće je
putem
oglasa pronaći prekrasna psa.
Susjedi i veterinari
Kada god je moguće, nabavite psa od brižnog prijatelja ili susjeda.
Štenad će biti dobro socijalizirana i odgojena u poznatu okruženju,
zaštićena od nametnika i bolesti. Oglasne ploče u veterinarskim
ambulantama također su dobar izvor podataka, jer osoblje gotovo
uvijek poznaje roditelje i njihove vlasnike.
Udomljenje psa iz azila
Psi iz azila mogu biti fantastični ljubimci, međutim,
prije konačne odluke, posjetite azil nekoliko puta.
Upitajte osoblje sve što vas zanima, izvedite psa u
šetnju te ga upoznajte sa svojom obitelji. Znači
nesigurnosti (sakrivanje, lajanje i nevoljko napuštanje azila) mogu
se očekivati, posebno ako se pas tamo nalazi nekoliko tjedana. Neki mogu
pokazivati znakove agresije, ugristi iz straha ili biti bešćutno indiferentni prema
obitelji udomitelja. Kod pojedinih su potrebni mjeseci strpljiva treninga za
prevladavanje
tih problema.
Tisućama prekrasnih pasa potreban je dom pun ljubavi. U azilu, mladi
su mužjaci obično brojniji od pasa druge dobi ili kuja.
Pitanja za azil
Ako namjeravate udomiti psa, pitajte ova jednostavna
pitanja.
Je li se pas izgubio ili je doveden? (Lutalice često imaju doživotnu
želju za lutanjem.)
Ako je doveden, zašto su ga doveli? (Mnogi su psi izbačeni, jer imaju
problema s
ponašanjem, naprimjer neadekvatne navike, što nečete zamijetiti dok
s njim ne počnete živjeti.)
Je li azil proveo kakvo testiranje? (Napredniji azili analiziraju ponašanje te
o tome izvješćuju potencijalne udomitelje.)
Možete li pomoći kod nekih budućih problema?
(Najbolji azili pružaju kontinuirano savjetovanje oko problema u ponašanju.)
Odabir imena:
Na prvi pogled jednostavan zadatak za koji mislite da ćete ga brzo riješiti.
Čudna li čuda! Pas se može zvati samo kao pas. Bobi, Šarko, Garo ili,
ako je ženka, može biti Žuta, Lara, Beba, Koka i gotovo. No, jedno je
teorija i promišljanje dok ljubimac još nije ušao u vaš dom, a posve je
drugo kad se suočite sa stvarnim izazovom izbora imena. Imena koja
psi dobivaju u uzgajivačnicama daju se po nekim dogovorenim pravilima
i novopečeni vlasnici na to uglavnom nemaju utjecaj. Obično su to složena
imena u kojima dominira ime uzgajivačnice s dodatkom imena koje počinje
slovom koje po nekoj logici pripada tom leglu ili toj kuji. Ima i nekih
još složenijih kombinacija, no to ovdje nije zanimljivo. Ionako ćemo
mi našem psu nadjenuti ime za svakodnevnu uporabu, koje će biti
prepoznatljivo i razgovijetno, prije svega psu, koji ga treba zapamtiti i
na njega se odazivati. Sad počinje predstava oko izbora imena. Svatko
od članova obitelji misli da se upravo on dosjetio najljepšeg imena i čini
sve da se njegov prijedlog prihvati. Pri tome se najčešće ne biraju oružja.
Uvjeravanja, prosvjedna odustajanja, poneka psovka
(zaboga, ne pred djecom!) i napokon, o imen je odlučeno.
Nije bilo jednostavno. Jer često je odabir imena, kako kažu psiholozi,
osobna projekcija mišljenja o sebi. Tako nije svejedno jeste li se uspjeli
izboriti da se vaš ljubimac zove Cezar ili Napoleon, ili ste morali popustiti,
pa dio vaše osobnosti oslikava nekakav Bobi ili Žućo. Ali, stoje tu je. Da
ne biste pomislili kako je izbor imena doista nevažan i da ste vi vjerojatno
jedini, ili među rijetkima koji su tom pitanju dali takav značaj, ljudi koji se
inače bave tim i sličnim problemima odlučili su pomoći novopečenim
vlasnicima ljubimaca pa su na jednoj internetskoj stranici nabrojali ni više
ni manje već dvadeset pet tisuća psećih imena. Ako mislite da je to ipak
skroman izbor, imate mogućnost proširenja liste.
A
Ador
Aron
Arni
Ares
Alf
Amon
Astra
Ami
Aruba
Aga
Aska
Ari
Arty
Aris
Argo
Avis
-a od malo "apstraktnijih":
Amali(sto znaci nada)
Asali(slatki med)
Atrax
Askari(ratnik)
Argos
Alcor
Antar(junak)
Athos
Arlene
Aisea
B
Bubi
Beta
Becky
Bonnie
Buck
C
Clyde(cita se Klajd)
Charlie
Casper
Cezar
Clio
Conna
Clea
Cash
Chap
Corinna
Cookie(=Kuki)
Chantal
D
Don
Donna
Dabi
Dara
E
Elvis
Enco
Eco
Elza
Ella
Eric
Elly
Ero
Ex
Elf
Egon
Ena
Eva
Edis
Ebony
F
Fiona
Floki
Fleky
Falcon
Freya
Frida
Fritz
Fanny
Frea
Fea
H
Hera
Heidi
Holly
Honey
Harmony
Hina
K
Kan
Kory
Konan(a moze i Conan)
Kami
Kyra (ovo mi je fenomenalno ime za psa )
Koni
Ketty
Kay
Kali
L
Loki
Lora
Lory
Lia
Luta
M
Max
Miki
Mak
Missy
Mona
Misty
Moris
Megi
Mendy
May
N
Nuša
Nina
Niki
O
Odo
Odi
Ogi
Oscar
Oto
P
Pongo
Pia
Pupa
Po
Puba
Puta
Puto
R
Rea
Rufus
Rua
Reni
S
Sali
Sax
Smoky
Shelly
Simba
T
Thorr
Tami
Tony
Tomi
Trip
Teo
Tea
V
Vajp
Varg
Vita
Vanna
Valiant
Vanda
Vera
Vax
Venus
Vox
Vala
TREBALI BI ZNATI
ZAŠTO PAS LIŽE RANE NA TIJELU?
Poznato je da rane kod pasa zarastaju prije nego rane kod
ostalih domaćih životinja. Pas liže svoje rane kad se povrijedi
kako ne bi došlo do infekcije. U slini psa nalaze se sastojci
(karbonati, natrij, globulin) koji osvježavaju ranu, dezinficiraju
je, suše i tako ubrzavaju zacijeljenje.
ZAŠTO PSI JEDU TRAVU?
Poznato je da se pas nekada isključivo hranio mesom životinja
koje je ulovio, danas zvijeri pri ulovu najprije pojedu iznutrice
(u želucu ima trave). Danas se pas uglavnom hrani 1/3 mesa i
2/3 ostalih proizvoda. Primjećujemo da pas jede travu ali ne
svaku već tzv. pasju travu. Travom si olakšava probavu. Kada
se pas čisti, često proguta i nešto dlaka koje mu ostanu u želucu.
Trava mu pomaže da dlaku lakše povrati. Sama trava također
pospješuje funkcije crijeva i želuca te u tijelo unosi i potrebnu
dozu vitamina.
ZAŠTO PAS ZAKOPAVA HRANU?
Kada pas raspolaže s većom količinom hrane, zbog straha da
je sutra možda neće imati, zakopava je u zemlju ili pijesak.
To u prirodi rade šakali i vukovi. Ta hrana psu ne služi samo
kao rezerva, nego zakopano meso i druga hrana zbog vlage u
zemlji sazrije i fermentira. Na taj način hrana postaje ukusnija
i lakše probavljiva.
ZAŠTO, KADA POČNE LAJATI JEDAN PAS, LAJU l SVI OSTALI
PSI U SUSJEDSTVU?
Poznato je da je nekada pas živio u čoporu i da je društvena životinja.
Prilikom zbližavanja čovjeka i psa društvenost prema drugim psima
je oslabila. Postao je privržen svome vlasniku kojeg doživljava kao
vođu čopora. Naravno, ne zaboravlja svoje porijeklo. U psu se bude
uspomene na čopor, na noćno zavijanje
(danas samo kod vukova i šakala). Ako pas najavi neku promjenu
u svojoj okolini isto naprave (počnu lajati) svi psi u susjedstvu,
bez obzira stoje kod njih sve mirno. To je odraz njihove uzajamne
brige i pomoći u spomen nekadašnjeg zajedništva u čoporu, iako bi
se u međusobnom susretu sigurno potukli.
ZAŠTO PSI TRČE ZA VOZILIMA?
Svatko od nas imao je priliku vidjeti psa kako trči za automobilom
i želi ga ugristi, a kad mu to ne uspije, s repom među nogama vraća
se natrag u svoje dvorište. To je refleks prastarog načina lova koji
je bio pasja potreba: da ugrize divljač, zadavi je i time priskrbi
plijen za sebe i gospodara. Nos mu ukazuje da je auto stroj od
željeza, oči i razum mu kazuju da je njegov trk uzaludan.
Pas se ponaša nagonski.
ZAŠTO PSI PREDNJIM l ZADNJIM NOGAMA GREBU PO ZEMLJI?
Vukovi na svojim stazama a posebno na križanjima zadnjim
nogama grebu po zemlji te na taj način ostavljaju znakove
raspoznavanja, kao orijentaciju za čopor koji ih slijedi. Na isti
način psi obilježavaju svoj teren da bi iza njih ostao bilo kakav
trag. Namjena tih tragova je da upozori i obavijesti ostale pse
da je tuda prošao te da računaju na susret s njim.
ZAŠTO PAS l MAČKA ZAKOPAVAJU SVOJ IZMET?
Često smo vidjeli da mačka i pas pokušavaju zakopati svoj izmet.
Mačka to pokušava na parketu a pas na asfaltu ili betonu.
To je naslijede predaka koji su svoj izmet skrivali zato da ne bi
otkrili svoju prisutnost neprijatelju mirisom svojeg izmeta.
Unatoč udomaćivanju, taj nagon se kod pasa i mačaka nije izgubio.
U prirodi je vuk još uvijek dosljedan tom običaju, te je u šumi
skoro nemoguće naći njegov izmet. Neki to pripisuju higijeni životinja,
ali je gotovo posve sigurno da je uzrok tog postupka prastari nagon.
ZAŠTO PSI MUŽJACI UGLOVE, TELEFONSKE STUPOVE,
DRVEĆE OBILJEŽAVAJU MANJOM KOLIČINOM URINA?
Nema odraslog psa mužjaka koji, kada ga pustimo s povodnika,
ne obilježi ugao, drvo, stup tako da ih smoči svojim urinom.
Time pas želi ostaviti svoj znak ostalim psima, vijest da se na
tom mjestu nalazi pas. Količina urina koju izluči pas srednje veličine
u 24 sata je od 0,5 - 2 litre. Ako se pas osjeća snažnijim,
dizanjem noge ostavlja trag na većoj visini od ostalih. Ta pojava
je također nasljeđe predaka: da se ostavi trag ili znak po kojemu
bi se čopor ravnao. Visina znaka pokazuje moć onoga koji je
taj znak ostavio. Taj postupak je podsvijesan izazvan instinktom.
Zašto to čine samo mužjaci a ne ženke? U većini slučajeva
vođe čopora su bili mužjaci koji su davali orijentaciju cijelom
čoporu tako da su na križanjima obilježavali teren grebanjem i
uriniranjem.
ZAŠTO PAS KRUŽI KADA ŽELI LEĆI?
Iz iskustva znamo da svaki pas prije spavanja više puta kruži
oko ležaja te zatim legne. To čini u kućici, u stanu ili na livadi.
Tu pojavu je pas naslijedio od predaka koji su izabirali ležajeve
u kakvoj udolini kako bi se što ugodnije smjestili. Mnogi
nagonski postupci današnjeg psa podsjećaju na instinktivne
(nagonske) radnje njegovih predaka koje su morali upotrebljavati
da bi opstali.
ŠTO UČINITI KADA PAS JEDE IZMET?
Važnu ulogu u pasjem organizmu igra ravnoteža između
baza i kiselina. Hrana kao stoje meso, riba, riža, kruh ili predugo
kuhano povrće probavlja se tako da se mineralne tvari pretvore
u spojeve koji utječu na želučanu sluznicu da izlučuje više kiseline.
Ukoliko se pas hrani pretežno takvom hranom, u tijelu nastaje
višak kiseline koju u ravnotežujemo hranom
(sirovo povrće, salata, voće, krumpir, mlijeko itd.).
Ako ravnoteže nema, pas će sam pokušati nadok
naditi pomanjkanje tako da će svakom prilikom jesti
pokvareno meso a posebno izmet - ljudski ili životinjski.
To jede s velikim uživanjem. Jedenjem izmeta i trave pas
nadomješta sastojke koji mu nedostaju u hrani. Često pri
pomanjkanju bazne hrane dođe i do nedostatka mineralnih soli.
Hrana za psa mora biti raznolika kako bi se uspostavila potrebna
ravnoteža. Ako psa pravilno hranimo odučit ćemo ga od ružne
navike da jede izmet. Što napraviti kada pas jede izmet? Promijeniti
sasvim način prehrane. Greska je ako psu iz straha ne dajemo meso
ili mu dajemo pokvareno da ne bi jeo izmet. Bolje je da više puta
mijenjamo vrstu mesa. Srce, želudac ili crijeva (preživalaca) a posebno
ako nisu očišćena i u njima su još ostaci hrane, ili jetra s nešto
samljevenog povrća i žlicu mineralnih soli - sve to nije najbolja hrana
za psa, ali je najbolji način da pas prestane jesti izmet.
ZAŠTO PAS DAHĆE?
Pas se ne znoji i dahtanjem, otvorenih usta i isplaženim jezikom se
rashlađuje, odnosno regulira temperaturu tijela. Normalna temperatura
psa je 38,5 C.
DOB PASA
Pojava, trošenje i ispadanje zubi podliježe određenim pravilnostima,
pa se one mogu koristiti za određivanje dobi psa. Osim promjene na
zubima u određenoj se dobi na psu javljaju još neki znaci koji također
pomažu pri određivanju starosti.
Osnovne promjene prema kojima možemo procjenjivati dob psa jesu
rast, izmjena i trošenje zubi. Tako razlikujemo 4 osnovne dobi:
Prva dob do 4 mjeseca - izbijanje i trošenje mliječnih zubi.
Druga dob od 4 do 7 mjeseci - izmjena mliječnih zubi u stalne.
Treća dob od 7 mjeseci do 10 godina - trošenje stalnih zubi.
Četvrta dob od 10 do 20 godina - ispadanje stalnih zubi.
Prva dob
Mliječni se zubi počinju pojavljivati u dobi od 25 do 30 dana i svi su
vidljivi najkasnije do 45. dana života šteneta. U to se doba još ne opaža
njihovo trošenje, ali u dobi od 3 do 4 mjeseca već su vrlo istrošeni,
klimaju se i pripravni su da ispadnu i da se izmijene.
Druga dob
4 mjeseca: počinje izmjena mliječnih zubi u stalne.
5 mjeseci: izrasli su stalni sjekutići.
4,5 do 5,5 mjeseci: pojavljuje se prvi pretkutnjak ( u donjoj čeljusti).
6 mjeseci: pojavili su se stalni očnjaci.
6 do 7 mjeseci: često se mogu vidjeti dvostruki očnjaci, mliječni još nisu
ispali, a stalni su već izrasli.
Treća dob
6 - 9 mjeseci: izmjena mliječnih kutnjaka.
9 mjeseci: pas ima stalne zube.
1,5 godina: nestaju glavni režnjevi na prednjacima donje vilice.
2,5 godine: nestaju glavni režnjevi na srednjacima donje vilice.
3,5 godine: nestaju glavni režnjevi na prednjacima gornje vilice.
4,5 godine: nestaju glavni režnjevi na srednjacima gornje vilice.
5,5 godina: nestaju glavni režnjevi na krajnjacima donje vilice.
6 godina: nestaju glavni režnjevi na krajnjacima gornje vilice.
Pojavljuju se pojedinačne sijede dlake na usnama i na bradi.
7 godina: ploha trenja na prednjacima donje vilice je obrnuto ovalna.
Pojavljuju se pojedinačne sijede dlake na obrazima i na nosu, a na
usnama i na bradi ima ih već mnogo.
8 godina: očnjaci su već istrošeni i tupi. Prednjaci donje vilice su
istrošeni i sprijeda i straga. Pojedinačne sijede dlake pojavljuju se i
na očnim kapcima.
9 godina: ploha trenja na srednjacima donje vilice je obrnuto ovalna.
Javljaju se pojedinačne sijede dlake na čelu i na vratu. Javljaju se i
prvi znaci staračke mrene na očima.
10 godina: ploha trenja na prednjacima gornje vilice je obrnuto ovalna.
Staračka mrena na očima napreduje.
Četvrta dob
10 - 12 godina: ispadaju prednjaci.
12 - 16 godina: ispadaju i svi ostali zubi. Staračka mrena je jako
izražena, što se vidi po jako zamućenoj leći. Glava je posve sijeda.
20 godina: ispali su već i očnjaci.
Inteligenciju psa je teško definirati; znanstvenici se još uvijek spore
kolika je ona. Dovoljno je teško uspoređivati ljude odgojene u različitim
kulturama. Kod pasa je ovo pitanje još teže - različite pasmine su
razvile različita fizička svojstva i prirodne instinkte. Pomislite samo na
odmah uočljive razlike između patuljastih i divovskih pasmina, pasa
čuvara i hrtova, borbenih pasa i ovčara.
Pseći mozak je mnogo manji od ljudskoga. Njihova je sposobnost
razmišljanja uvelike smanjena, premda povremeno daju utisak kao
da prosuđuju o stvarima i ponašaju se na začuđujuće ljudski način.
Jedan od najčuvenijih primjera je bio Grey - friars Bobby, skaj terijer
koji je nakon gospodareve smrti slijedio lijes do groblja i odatle se
nije dao otjerati. Slijedećih 14 godina, do svoje smrti, pas je
provodio u okolici groblja, kao da je žalio za izgubljenim prijateljem i
gospodarom.
Stručni vodiči pasa mjere inteligenciju brzinom kojom pas uči nove
zadatke. S druge strane, vlasnici pasa je često mjere osjetljivošću
koju pas pokazuje u otkrivanju njihova raspoloženja i želja.
Predstavljaju li ti pojmovi istu vrstu inteligencije koju pokazuje
čovjek, teško je reći. Psi svakako pokazuju sposobnost učenja,
razumijevanja znakova i njihovog povezivanja s određenim pokretom
ili zadatkom. Ipak, oni ne slušaju slijepo, i posve su u stanju
odlučiti da nešto neće učiniti. Psi imaju mnogo životinjske inteligencije,
ali se čini da im nedostaje ljudska sposobnost zaključivanja i
povezivanja složenih apstraktnih misli.
Naš odnos sa psima je jedinstven ljudi su dobri psima, psi su
dobri ljudima.
Biološki govoreći, psima kao vrsti život s ljudima velik je uspjeh.
Bez nas, psi se ne bi raširili po svim kontinentima i većim otocima
posvuda po svijetu. Bez nas, ne bi postali na svijetu najbrojniji
veliki mesojedi. Također smo dobri i za pse kao pojedince, pružajući
im zaštitu i sigurnost doma, stalnu
opskrbu ukusnom hranom i dobru zdravstvenu njegu - ponekad
kroz iznimno sofisticirane medicinske zahvate. Mi im, također,
pružamo emocionalnu podršku: nogu na koju se mogu osloniti,
nekog uz koga se mogu privinuti i ruku koja ih draška po obrazu
i miluje po leđima.
Ljubav iz koristi
Većina vlasnika pasa tvrdi da vole svoje ljubimce, međutim, je li
ljubav koju nam psi zauzvrat daju nešto više od ljubavi iz koristi?
Ovisi li ona o našem zadovoljavanju njihovih osnovnih životnih
potreba? Kroz brigu za više od 10.000 pasa od vremena dok su bili
štenad pa do kraja njihovih života, uvjerena sam da se radi o
mnogo dubljem, a moglo bi se raspraviljati o tome da psi s
ljudskom obitelji razviju po intenzitetu gotovo biološki odnos.
Poput ljudi, psi vole dodir i uživaju u društvu, mentalnoj i fizičkoj
aktivnosti. Ove zajedničke aktivnosti učvršćuju nas u vjerovanju da
možemo razumjeti njihov način razmišljanja.
Psi mare za nas
Izvana, čini se da se u odnosu pas - čovjek, mi brinemo.
Međutim, odnos nije jednostran - psi nam nude opipljive
fiziološke i emocionalne nagrade. Američka kulturološka
antropologinja Constance Perin prva je postavila hipotezu
o čudnom opažanju, kao što je činjenica da nam pada krvni
tlak kada milujemo svog psa. Perin je postavila teoriju da
fiziološka nagrada koju dobivamo prilikom milovanja psa
nastaje od nagrada koje smo dobili od fizičkog kontakta s
našim majkama dok smo još bili djeca. Milovanje vašeg psa,
Perin bi zaključila, stimulira iste kemijske puteve u našem
tijelu, koji su bili aktivirani dok smo kao djeca bili u fizičkom
dodiru s majkom.
Je li to ljubav?
Neporeciva je istina da sa svojim psima imamo duboko
ukorijenjenu vezu, da nam daju emocionalnu podršku i da
s njima dijelimo mnoštvo zajedničkih karakternih osobina.
Međutim, vole li nas oni? Znanstvenici nemaju odgovor na to
pitanje, djelomično jer je nemoguće prodrijeti u
unutrašnjost psećeg uma. Za mene, međutim, postoji samo
jedan zadovoljavajući odgovor: naravno da nas vole!
Bliski kontakt sa psom fiziološki umiruje, a dokazano je da
smanjuje razinu stresa.
Vlasnici pasa su često pogrešno vođeni brojnim opće prihvaćenim
idejama koje se provlače godinama.
Vjerovanje: Pas treba postiti jednan dan u tjednu.
Ovo može biti na ruku vlasniku ali nema ništa sa zdravljem psa.
Vjerovanje: Pas koji ne jede meso je izdržljiviji.
Pogrešno. Ova ideja postoji u određenim krugovima iako je
dokazano da je za izdržljivost u određenim aktivnostima
(na primer, lov, vuža saonica) mnogo bolje nahraniti psa
lakšim obrokom najmanje dva sata prije početka aktivnosti.
Vjerovanje: Moj pas jede isto što i ja.
Mnogi vlasnici antropomorfiziraju svoje pse. Oni ne znaju,
ili se pretvaraju, da psi imaju različite navike u ishrani u odnosu
na ljude. Psi su mesojedi, iako ne striktno, ali daleko da mogu
jesti sve. Organizam psa probavlja visoko kvalitetne biljne
proteine jednako dobro kao i one životinjskog porekla, ali
takođe mogu da podnesu i velike količine masti za razliku od ljudi.
Psi toleriraju škrob kao izvor energije samo ako je u potpunosti
skuhan i u proporciji sa fiziološkim limitima. Potreba za vitamnima
i mineralima se također razlikuje od one prisutne kod ljudi.
Na primer, štenetu je dovoljno 400% manje vitamina D nego bebi
čoveka.
Vjerovanje: Pas treba varijacije u svojoj ishrani.
Pogrešno vjerovanje. Idealno, pas treba jesti istu hranu iz iste
posude u isto vreme - upravo suprotno od onog kako bi želeli
njihovi vlasnici! U stvari, česte promene režima ishrane izlažu psa
digestivnim problemima. Crijevna mikroflora je adaptirana
određenom tipu hrane i svaka iznenadna promjena ne daje dovoljno
vremena ovim mikroorganizmima da se prilagode novoj.
Ovo stvara povećanu produkciju određenih slabosvarljivih metabolita
ili toksina. Na primer, dodavanje mesa indiferentne kvalitete
povećava akciju proteolitičkih mikroba koji stvaraju bazičan pH što
vodi do flatulencije i dijareje. Stoga, varijacije u ishrani pasa se
mogu tolerirati samo u okviru ranga hrane slične kompoticije.
U suprotnom, kada mjenjate režim ishrane, učinite to postepeno
kroz period od jednog tjedna.
Vjerovanje: Komercijalna hrana treba biti pojačana dodavanjem mesa.
Pogrešno vjerovanje. Mnogi vlasnici postaju nervozni kada nemogu
identificirati meso u komercijalnoj kompletnoj hrani. Premda neki
proizvođači pokušavaju da savladaju ovaj problem dodavajući izvor
mesnog sastojka u ime hrane (na primer, sa piletinom, sa govedinom)
i dalje ostaje teško vlasnicima da prihvate činjenicu da je taj sastojak
zasta glavni u formulaciji hrane i da može biti jednak kvaliteti mesa iz
mesnice. Ne treba zaboraviti da je gotova hrana formulirana tako da
sadrži sve sastojke neophodne psu za određeni uzrast i fiziološko
stanje i da nije uzeto u obzir eventualno dodavanje mesa iz mesnice.
Dakle, ako ste se odlučili da svog psa hranite komercijalnom hranom
onda svaki dodatak može uticati na balans hranljivih sastojaka i tako
negativno uticati na zdravlje psa.
Vjerovanje: Proteini mogu opteretiti rad bubrega.
Pogrešno vjerovanje. Radi se o nekorektnoj aplikaciji istraživanja koje
je sprovedeno nad svinjama. Ovo je dovelo do potpuno pogrešne ideje
da vremenom visoki nivoi proteina u ishrani dovode do preranog
starenja bubrega i gubitka njihove funkcije pročišćavanja što dovodi
do hronične disfunkcije ovog organa. Istraživanja koja su se vodila
u Francuskoj od 1975. godine i SAD-u preko 15 godina su jasno
dokazala da je ovo vjerovanje o štetnosti proteina na bubrege
pogrešno. Urea, kao produkt katabolizma proteina, se eliminiše
pasivno od strane bubrega i ako bubrezi izgube svoju funkciju to je
jednostavno rezultat normalnog starenja ili rezultat pojave specifičnog
oboljenja.
Vjerovanje: Kalcij drži uši psa uspravno.
Pogrešno vjerovanje. Kod rasa sa uspravnim ušima
(na primer nemački ovčar), pad ili slabljenje uha može biti primjetno
između četvrtog i šestog mjeseca kada ispadaju mlječni zubi.
U ovom trenutku, vlasnici žure da obogate hranu dodavanjem kalcija i
vitamina nakon čega primjećuju normalan povratak ušiju u prvobitno
stanje. U stvari, kalcijuim i višak vitamina nemaju efekat jer su uši građene
od hrskavice koja naravno ne može da fiksira kalcij ili da se formira
u kost. Ne postoje naučna istraživanja koja pokazuju da određeni režim
ishrane utiče na poziciju i nošenje ušiju tako da praksa dodavanja viška
kalcija može samo da šteti štenetu jer vodi do narušavanja balasa
hranljivih sastojaka u obroku psa.
Vjerovanje: Svi vitamini su u povrću.
Pogrešno vjerovanje. Povrće nije jedini izvor vitamina za psa.
U stvari, vitamini rastvorljivi u mastima (A, D, E i K) se nalaze u
životinjskim masnoćama ili u određenim organima. Tako na primer jetra,
sadrži velike količine vitamina A što može biti opasno po psa ukoliko se
svakodnevno hrani jetrom. Vitamini rastvorljivi u vodi (B kompleks)
se nalaze i u biljnoj i u životinjskoj materiji. Jednaka količina vitamina
B1 se može naći u mljeku u prahu i grašku. Dehidrirano povrće koje
se može naći u određenim tipovinma komercijalne hrane nije nikad
značajan izvor vitamina.
Vjerovanje: Vitamin D je potrbno dodavati u hranu za štenad.
Pogrešno vjerovanje. Štenad zahtevaju relativno male doze vitamina
D tako da se potrebe za ovim sastojkom mogu lako nadomestiti
dobro izbalansiranom hranom. Prekomerne doze izazvane nepotrebnim
dodavanjem ovog vitamina mogu biti opasne i dovesti do ozbiljnih problema kostiju.
Postoji jedan problem, a to je nedovoljno znanje vlasnika o
potrebama psa. S tim u vezi raširene su i mnoge predrasude koje
govore o nekoj hrani kao opasnoj po zdravlje psa ili njegove okoline.
Tim takozvanim stočarskim praznovjericama najčešće je napadano meso,
koje navodno dovodi do sljepoće zbog sljepljivanja očnih kapaka
jakim iscjetkom. Drugi smatraju da će pas ako jede meso postati
krvoločan, a neki čak tvrde da može i pobjesnjeti. Da te tvrdnje
nemaju osnove, nije potrebno posebno isticati. Žalosno je da mnogo
mladih pasa čak ugiba u dobi od 3 do 4 mjeseca zbog neznanja svojih
vlasnika, a daleko veći broj ne razvija se već od najranije mladosti kako
bi trebalo, nego zakržlja u najvažnijoj dobi razvoja. Ovakve praznovjerice
nije potrebno ni pobijati, no možda je ipak potrebno zapitati kako bi se
razvijalo janje kad bi ga njegov vlasnik umjesto travom i sijenom hranio
mesom?
Psi se znoje, ali ne iz istih razloga kao ljudi. Oni imaju znojne žlijezde po
čitavom tijelu, a kad bakterije razgrade njihove izlučevine, stvara se
karakterističan pseći miris. Ipak, za razliku od ljudi, te žlijezde uopće
nisu uključene u regulaciju temperature. Psi također imaju znojne žlijezde
i na šapama. Izlučevine iz njih (uglavnom voda) pomažu da se površina
za hodanje zadrži mekanom. Bez toga bi produljeno trenje isušilo jastučiće
šapa.
Pa kako, dakle, pas regulira tjelesnu temperaturu? Čovjeku u tome pomaže
veliki broj znojnih žlijezda, smještenih po čitavoj koži. Krzno pasa je
ujedno i izolirajući sloj koji smanjuje teškoće s pregrijavanjem. Dlaka
zadržava toplinu i, premda se na dodir može činiti vrlo toplom, do kože
stiže vrlo malo topline. Višak topline potiče psa na proizvodnju više znoja
iz šapa, što se vidi po tome što ostavlja vlažne otiske stopala!
Ustvari, većina životinja regulira toplinu putem isparavanja kroz dišni sustav.
To je razlog zbog kojeg psi dašću, posebno za topla vremena.
Dahtanje pomaže guhitak topline isparavanjem s jezika.
Zanimljivo je spomenuti da miševi koriste drukčiji način. S obzirom da
nemaju znojne žlijezde, za vrijeme vrućeg vremena se oblizuju, pa tako
toplinu gube zbog isparavanja sline sa čitavog tijela.
Psi su vrlo dobri u otkrivanju profinjenih ljudskih znakova, bez obzira radi
li se o nesvjesnim znakovima zadovoljstva, uzbuđenja ili ljutnje, ili
jednostavno namjeri da se nešto učini. To je, na kraju, način komunikacije
između pojedinaca u čoporu, kad se jezik tijela i zvukovi koriste za
izražavanje osjećaja. Očito je da pas ne razumije naš jezik - ono što mu
više znači, jest oblikovanje i intonacija zvuka. Zviždanje će psu zvućati isto
toliko, pod uvjetom da ga je pas naučio prepoznavati, kao što je slučaj s
dobrim ovčarskim psima.
Pseću sposobnost prepoznavanja vizualnih i zvučnih signala vodiči pasa
koriste na jednoj višoj razini, učeći ih da glume na filmu, televiziji i u cirkusu.
Psi ne uče zbog straha, već zbog želje da ugode. To ih može potaći da
nauče na signal obavljati vrlo složene zadatke, čak i na velikim udaljenostima.
Prirođene značajke ponašanja mnogih pasmina su dobro poznate.
Bez ikakva posebna školovanja retriveri vole hvatati predmete ustima i
nositi ih unaokolo, često ih s velikim ponosom pokazujući vlasniku.
Prije nego što ih istraže, pointeri nesvjesno pokazuju stvari koje ih
zanimaju. Ovčari vole skupljati sve životinje, uključujući i ljude. A pasmine
špiceva, dobermani i terijeri instinktivno čuvaju.
Rijetko tko od nas vlasnika ne voli čokoladu, a kako volimo i svoje pse
naravno da volimo sve dobre stvari podijeliti sa njima, no nekada to nije
i najpametnije čak štoviše može završiti i smrću vašega psa.
Shvatite ovu rečenicu ozbiljno da i MALE KOLIČINE ČOKOLADE MOGU UBITI VAŠEGA PSA...
Čokolada sadrži visok postotak masti pored toga sadrži i kofein i
theobromin koji su dvije vrste nervnih stimulansa, koji također potiču
jače izlučivanje urina i pojačani rad srca.
Ako vaš pas prosječne težine oko 10 kilograma pojede mali komadić
čokolada tj. mali napršnjak najvjerojatnije mu neće biti ništa.
No ovo je općeniti odgovor pa bi pravo pitanje glasilo;
KOLIKO JE ČOKOLADE TOKSIČNO ??
Naravno da količina čokolade ovisi i o vrsti čokolade što je razvidno i iz
doljnjih primjera:
Bijela čokolada ; 100 grama je dovoljno da uzrokuje nervne probleme kod 10
kilograma teškog psa
Mliječna čokolada ; 10 grama na kilogram težine uzrokuje nervne probleme,
poluslatka čokolada ima isti učinak
Kakao; 5 grama na kilogram težine kod psa težine 10 kilograma
Čokolada za kuhanje; 5 grama na kilogram težine psa
Čak i ako vaš pas ne pojede veliku količinu čokolade i slatkiša da uzrokuju
otrovanje mogu uzrokovati diareu i povraćanje.
Ako ste sigurni da je vaš pas pojeo čokoladu ili slatkiš i ima gore opisane
simptome odmah ga odvezite svojem veterinaru jer je svaka minuta važna.
Pokušajte mu olakšati postupak spašavanja vašeg psa time da mu točno
opišete vrstu slatkiša koja je pojedena, koliko i kada.
Naime ako se otrovanje čokoladom ne liječi u najgorem slučaju može doći do
i do smrti vašeg ljubimca. Pas koji je na vrijeme doveden veterinaru ima
dobre prognoze da se izvuče bez nekih većih problema.
Stoga zaključimo bez obzira koliko volite svoga psa ili mačku svejedno
nemojte dijeliti svoje slatkiše sa njime rađe mu kupite njegove poslastice
biti će isto tako zadovoljan ali i što je najvažnije i zdrav.
Ne pretjerujte sa slatkišima za vaše ljubimce jer i oni sadrže zbog svoje
privlačnosti veću količinu proteina pa i to lako može dovesti do pretjerane težine.
OPREZNO SA SLATKIM I ZA VLASNIKE I ZA LJUBIMCE.
Psi imaju slične društvene i osobne potrebe kao i ljudi, što nam
pomaže u razumijevanju njihovog ponašanja. Mnogi vlasnici pogrešno
se prema svojim psima odnose kao prema djeci, jer ipak je riječ o
posve drugoj vrsti.
Psi imaju snažnu potrebu za društvom i ako im se taj kontakt uskrati
mogu pobjeći ili na najneobičnije načine nastojati privući pozornost svojih
vlasnika, tražeći malo pažnje.
Dio nosa zadužen za otkrivanje mirisa je 37 puta veći u pasa nego u ljudi.
Područje mozga koje prerađuje podražaje koji dolaze iz nosa u pasa je
mnogo veće i složenije grade od istog područja ljudskog mozga.
Psi često imaju teškoća pri odašiljanju i primanju poruka, što često
dovodi do tuča.
Mahanje repom znači da je pas uzbuđen. Međutim, to ne znači uvijek da
je pas prijateljski raspoložen. Zato je važno pročitati ostatak govora
tijela takvog psa prije nego mu se približimo.
Za razliku od djece, psi ne mogu dobro razumjeti glasove koji služe kao
naredbe pa teže nauče značenje riječi poput Sjedi! ili Dođi!.
Psu je tijekom treniranja mnogo lakše naučiti izgovorene zapovijedi ako
ih prate geste rukama. Kako pas počne usvajati naredbu, te se geste
postupno mogu početi izbjegavati.
Dobri vođe paze na pripadnike svog čopora, osiguravajući im da se
dobro hrane i da im bude udobno. Ne popuštaju svim zahtjevima i
mogu biti vrlo odrješiti i ustrajni ako zatreba. Oni odlučuju što treba
napraviti i kada. Imaju snagu potrebnu da zasluže poštovanje, a ne
da stalnim ugnjetavanjem i tiranijom ostanu na vlasti.
Hijerarhija koja postoji u čoporu divljih pasa nije stalna, nego će se
mijenjati ako se promijene okolnosti. Dakle, još postoji nada za ljude
čiji su psi preuzeli kontrolu nad njima!
Pokorna štenad, pa čak i neki odrasli psi, mogu ispustiti malu količinu
urina pri pozdravljanju nadređenog člana čopora ili ljudske obitelji, kako
bi mirisnim tragom pokazali da ne predstavljaju opasnost.
Stjecanje visokog statusa više se temelji na pobjeđivanju u manjim
sukobima s drugim članovima čopora, nego na riziku da pas doživi poraz
tijekom većih iskušenja. Dosljednost i nastojanje da svaki put
provedete svoju volju iscrpit će pseću potrebu za natjecanjem, i oni će
se prepustiti vašim zahtjevima, osim ako nisu podjednako tvdoglavi.
S obzirom na to da psi nastoje kontrolirati drugačije stvari nego ljudi,
njihova nastojanja da budu glavni često prođu neopažena, dok već nije
prekasno.
Različite pasmine uzgajane su kako bi se koristile nekim od prije
nabrojanih dijelova lova. Goniči se uzgajaju za praćenje i gonjenje,
ovčarski psi za tjeranje u red, a terijeri za lov i ubijanje.
Psi koji žive u čoporu češće će loviti i goniti nego pas koji je sam.
Dva psa dovoljna su za stvaranje čopora, i zajedno će biti dovoljno
hrabri i smioni da isprobaju stvari koje se nikada ne bi usudili
učiniti sami. To može biti pravi problem za vlasnike više od jednog psa,
osobito ako psi uživaju naganjati nešto što ne bi smjeli, primjerice
bicikliste ili džogere.
Neki psi više vole igračke koje se kotrljaju jer ih tako duže moraju
loviti, dok su drugi oduševljeniji igračkama oblikovanima tako da
nepredvidivo odskakuju, zato što ih podsjećaju na borbu sa živim
plijenom.
Izrazito aktivni psi više će voljeti loptice na užetu, koje se mogu
zavrtjeti i baciti, ili pak igračke koje priloženi uređaji mogu baciti
dalje nego ljudi, što psu omogućava duže trčanje.
Terijeri su izvorno uzgajani za lovljenje i ubijanje malih životinja
poput štakora ili drugih navodnih štetočina. Njihov instinkt
grabežIjivca jako je izražen pa zato uživaju igrati se s igračkama
koje ispuštaju zvukove. To ih, naime, podsjeća na zapomaganje
uhvaćenog plijena.
Kosti i igračke za žvakanje satima uveseljavaju pse, ali i
razgibavaju njegovu čeljust. Sirova goveđa koža ponekad je
pretvrda da bi psi potpuno uživali žvačući je. Da bi omekšala i
tako bila ugodnija za žvakanje, potrebno ju je malo namakati u vodi.
Kako ne bi žvakali tepihe, namještaj ili druge stvari koje ne smiju
gristi, psi bi uvijek trebali u blizini imati mnoštvo dostupnih igračaka
za žvakanje.
Od naših pasa ljubimaca očekujemo da većinu vremena provode
mirno ležeći i da se istrče u nekoliko kratkih šetnji, iako se to
protivi njihovim prirodnim potrebama. Naši psi ljubimci imaju
previše energije pa se zabavljaju i na načine koji su nama neprihvatljivi.
Igračke mogu dobro poslužiti umjesto plijena jer psi i njih mogu
tražiti u visokoj travi, naganjati ih i loviti, ili se s njima igrati povuci--potegni.
Neki psi zakopavaju svoje igračke kako bi ih spremili na sigurno za
drugi dan. Kada zakopavaju višak hrane, psi vole biti sami. Ako ih se
u tome ometa, svoju će kost ili druge stvari za glodanje odnijeti i
zakopati negdje drugdje. Nagon za spremanjem viška hrane ponekad
je toliko jak da će i psi koji u blizini nemaju mekanu zemlju gurati nos
čak i u popločani nogostup ili pak tepih. U nedostatku viška hrane ili
kostiju često će zakopati i igračke ili neke druge predmete za glodanje.
Unatoč tome što dobiju sasvim dovoljno hrane svaki dan, mnogi će
psi žestoko braniti svoje umjetne ili prave kosti, ukusne tetive ili
hranu iz svoje zdjelice.
Prisvajanje često započinje već u leglu kada se štenad između sebe
treba izboriti za dovoljnu količinu hrane ili za zadržavanje vrijednih
izvora hrane. Da bi se izbjegao nesporazum, psa treba naučiti da
ispružena ruka znači da mu nešto želimo dati, a ne oduzeti. Ako to
nauče na vrijeme, neće nas tjerati od onoga što imaju.
Mnogi psi više vole spavati ispod nečega što može biti zaklon, primjerice
ispod stola, kreveta ili iza naslonjača. To bi se moglo povezati s
boravkom pod zemljom u opasnim vremenima kada je štenad bila
odgajana u brlogu.
Za razliku od nas, psi se ne znoje kroz žlijezde (izuzev onih smještenih
u mekušima, jastučićima na šapama). Umjesto toga, rashlađuju se
brzim protokom hladnijeg zraka preko površine njihovog jezika.
Površinske krvne žile se rašire, dajući mu svijetlo - ružičastu boju.
Voda isparava s jezika, pomažući psu da tako rashladi i druge dijelove
tijela. Što je jezik više isplažen, to je psu toplije. Dahtanje koje je
nastalo uslijed stresa brže je od onog kojim se pas rashlađuje;
ovo drugo dahtanje karakteriziraju plići udisaji, a jezik nije toliko
jako isplažen.
Na vrhuncu tjeranja, otprilike tjedan dana od početka, kuje će biti
vrlo zainteresirane za mužjake, kao uostalom i oni za njih, pa će sve
poduzeti da se sretnu. Kad vrijeme tjeranja prođe, kuje možemo
sterilizirati. Tada neće imati potrebu za bježanjem i parenjem, a mi
ubuduće nećemo morati razbijati glavu što i kamo s neželjenom štenadi.
Natjecanje među mužjacima za pravo na parenje ozbiljno počinje
tijekom puberteta, u dobi od šest do sedam mjeseci. Tijekom
sazrijevanja, razina muških spolnih hormona znatno je viša od
one u odraslih mužjaka, zbog čega imaju više samopouzdanja u
želji za natjecanjem.
S obzirom na to da je prenošenje gena na sljedeću generaciju vrlo
važno, tučnjave mogu postati ozbiljne, pa ponekad,
ako se ne spriječe, mogu završiti s ozbiljnim povredama.
Tučnjave također mogu biti ozbiljnije ako je u blizini kuja koja
se tjera, jer tada su psi još motiviraniji.
Miris ima vrlo važnu ulogu u ponašanju kuje i u njenom prepoznavanju
štenadi. Kuje ponekad znaju odbijati štenad ukoliko su oštenjena
carskim rezom ili ako su oprana prije no što su joj vraćena nakon
što se probudila iz anestezije.
Kuje pod stresom ponekad mogu odbiti svoju štenad ako su ih
prerano dirali nepoznati ljudi, budući da, kad su joj bili vraćeni,
nisu mirisali poput njezine vlastite štenadi.
Psi imaju više strategija za smirivanje mogućih napadača. One uključuju:
zijevanje
odvraćanje pogleda
lizanje usana
okretanje glave
njuškanje po podu
pokoravanje u igri
sjedenje
sjedenje leđima okrenutim prema napadaču
polagano udaljavanje
približavanje nekome u širokom luku umjesto izravno,
jer se to manje može protumačiti kao sukobljavanje.
Kako će psi reagirati jedni na druge ovisit će o tome koliko
su uspješnih susreta s različitim psima imali dok su bili štenad.
Dobro socijalizirani psi lako izbjegavaju napete situacije i rijetko
se upliću u borbe. Loše socijalizirani psi ne čitaju dobro
istančane znakove drugih, a teško i sami šalju prave poruke,
pa zato često zapadaju u nevolje.
O osjećajima vašeg psa mnogo možete doznati iz govora njegovog tijela:
uši položene straga: uplašen je ili poslušan
uši položene naprijed: samouvjeren je ili zainteresiran
oči s vidljivim bjeloočnicama i širokim zjenicama: uplašen je
otvorena usta i ubrzano dahtanje: uplašen je
spušten rep: uplašen je ili poslušan
podignut rep: samouvjeren je
mahanje repom: uzbuđenje.
U okolnostima kada su stjerani u kut, psi se ponekad mogu osjetiti
primoranima izabrati opciju borbe. Uvijek trebate pažljivo promatrati
svoga psa i prepoznati bilo kakav znak nelagode, te ga udaljiti od
situacije koja ga zabrinjava.
Pasmine koje smo uzgojili kao čuvare, poput rotvajlera i dobermana,
uzgajane su tako da pokazuju manje straha od ostalih pasmina,
zbog čega će biti teže naslutiti što doista misle. Također su uzgajane
tako da imaju više samopouzdanja, pa će, ako se osjete ugroženima,
vjerojatnije izabrati borbu, nego neku drugu mogućnost.
Sve pasmine sposobne su agresivno reagirati ako se osjete dovoljno
ugroženima.
Koliko će se pas osjetiti ugroženim ovisi o njegovim prethodnim
iskustvima u sličnim situacijama, kao i o njegovim bivšim susretima s
ljudima i drugim životinjama, osobito onima dok je još bio štene.
Količina agresivnosti koju pas pokazuje ovisit će o tome:
koliko je velika opasnost
koliko ima urođenog samopouzdanja naslijeđenog od roditelja
koliko je bio uspješan u ranijim sukobima u životu.
Da bi upoznali svijet, psi se najviše koriste svojim nosom i ustima,
dok su ljudima najpotrebnije oči i ruke. Da bismo se sa psom što
prije sprijateljili i odagnali njegov strah, prilikom pozdravljanja
trebamo ga što manje gledati i dodirivati.
Psi ljude grizu za ruke više nego za ijedan drugi dio tijela.
Djeca se služe rukama kako bi upoznala svijet, dok štenad za istu
svrhu koristi usta.
Štenci trebaju naučiti da ljudi pružaju ruku kako bi ih pogladili i dali
im poslasticu, a ne da bi ih kaznili. Ako to nauče još kao štenad,
manje će pasa, u nastojanju da se obrane, ugristi ljude.
Dokazano je da maženje pasa ima dobar učinak na krvni tlak čovjeka
koji psa mazi. Koliko god je to ugodno za vašeg psa, toliko je dobro
i za vas.
Pse možemo nagraditi raznim stvarima, iako ih sve nije moguće
koristiti za vrijeme treniranja. Uostalom, različiti će psi biti zahvalni
na različitim nagradama. Nagrade koje najčešće dijelimo su hrana,
igranje, trčanje i pohvala.
lako se može činiti da psi imaju nadnaravnu sposobnost vanosjetilne
percepcije, njihova sposobnost otkrivanja stvari koje mi ne možemo
čuti, vidjeti ili nanjušiti obično se može objasniti njihovim super
osjetilima koja im pomažu doživjeti svijet na sasvim drugačiji način
od našeg.
Psi koriste učinkovit jezik zvukova
Njuh i miris pružaju obilje podataka
Govor tijela odaje status
Psi imaju bogat rječnik zvukova, mirisa i položaja kojima mogu
prenijeti začudno istančane poruke drugim pripadnicima svoje vrste.
Tim zvukovima priopćuje se uzbuna, upozorenje ili ugoda te niz
psećih emocija. Mirisi u urinu i fecesu označavaju njihov teritorij i
uspostavljaju seksualni status quo. Govorom tijela uključujući i
suptilne promjene položaja ušiju i repa, mogu izraziti životopisnu
lepezu osjećaja i naputaka.
Glasovno izražavanje
Glasovna komunikacija pasa iznenađujuće je učinkovita. Kuja brzo
nauči različite glasove svakoga od svojih štenaca i razumije njihove
glasove gladi, boli i ugode. Psi se glasovno izražavaju cijelim nizom
zvukova - plač štenadi, cviljenje i jaukanje, upozoravajuće rezanje
i oštro lajanje; traženje pažnje, tugaljivo lajanje i cviljenje; bolno
jaukanje, štektanje i cviljenje; mrmljanje kod ugode. Za vuka,
zavijanje je najvažniji način glasovne komunikacije; psi češće laju
nego što zavijaju, što je čovjek svjesno podržavao tijekom
udomaćivanja. Upozoravanje lajanjem vjerojatno je jedna od
prvih osobina zbog koje su naši preci odabirali pse.
Zavijanje može značiti usamljenost, uzbunu ili čak slavlje.
Označavanje mirisom
Psi podižu svoje noge kako bi u urinu ostavili svoje mirisne poruke
sto je bliže moguće visini nosa drugih pasa. Mužjaci nastoje o sebi
ostaviti sto je više poruka moguće - nije neobično za mužjaka da
svojim urinom označi 80 izraženih mjesta tijekom četiri sata.
Mužjak urinira kako bi prekrio miris drugih pasa.
Korištenje tjelesnih mirisa
Njuh psima predstavlja najvažnije čulo. Za označavanje svoga
područja, psi ostavljaju mirisne oznake, koje djeluju poput
posjetnica i pružaju informacije o statusu onog tko ju je ostavio.
Psi stvaraju kemijske tvari nazvane feromoni, koje nalazimo u
slini, fecesu, urinu i izlučevinama iz vagine i penisa. Miješanjem
ili presvlačenjem otpadnih tjelesnih tvari tim spojevima, psi,
u biti, svoje otpadne produkte koriste za širenje informacija.
Uz mirise u izlučevinama, pas stvara tjelesne mirise u praktički
svim drugim tjelesnim sekretima i izlučevinama, uključujući slinu i
cerumen. Svi ti mirisi prenose informaciju, a psi mirišu jedni druge
kako bi te podatke prikupili. Naprimjer, miris ušiju kuje može
sadržavati tvari koje ukazuju na njezin spolni status.
Govor tijela
Pas izražava svoje emocije, misli i zahtjeve opsežnim govorom tijela.
Istančana promjena položaja ušiju, repa, usta, lica, dlake ili
tijela opisuju obilje činjenica. Izravan pogled posebno je moćan.
Dominantan pas zuri, dok će ga pokoran pas izbjegavati
odvraćanjem svog pogleda. Položaj tijela isto je toliko eksplicitan.
Dominantan pas stoji uspravno, dok će pokoran pas ponizno puzati.
Mi možemo razumjeti i tumačiti govor tijela psa, jer i mi međusobno
sa psima komuniciramo na slične načine. Položaji tijela nisu statični:
oni odražavaju promjene emocija psa. Smiren pas ima opušten
rep i uši, međutim, u stanju pripravnosti, oboje je uzdignuto.
Međutim, ako se pas potom počne ponašati agresivno, podiže
dlaku na grebenu, uspravlja rep i straga povlači usne kako bi
pokazao zube. Još će ljuću agresiju pokazati naginjanjem naprijed
i rezanjem.
Post je objavljen 22.01.2007. u 12:05 sati.