Godinama radim s kradljivcima-malim kradljivcima. Nažalost socijala i bijeda su pogodan milje za odlazak u delikvenciju i kriminal. Vrlo često sam s policijom na poslu - ili oni kod mene ili ja kod njih . Danas je policija bila kod mene u stanu, a prije toga i kradljivci.
Nisu nam nešto prevrijedno ukrali ,Radi se o običnom biciklu. Vrijedan manje od tisuću kuna. Dvoumio sam se da li to uopće i prijaviti , ali ipak nazvah 92. Ukrali ga iz zgrade , iz spremišta i predviđenog za bicikle. Problem je u tome , što je to spremište na samim ulazim vratima, i kroz prozor se moglo 'šacovati' –mjerkati - bicikle i planirati.
Uglavnom, nakon poziva na 92, najaviše gospoda da će doći do nas. I , doista evo ih brzo, pa u stan i onda se pravi zapisnik. Gospoda plavci nisu bili voljni ni za iće i za piće. Brzo mi to napravismo. Potpisah to na kraju.
Kroz razgovor se dotakosmo nekih delikvenata i delikventica koji su zajednički posao i meni i njima i koje dobro znamo tu iz grada. Malo mi je to ipak drugačije , ovako biti kao oštećeni, pokradeni građanin , nego kao što sam , obično, službena osoba , koja najčešće , ipak brani svoje štićenike .
Rekoše mi plavci da ljudi najčešće ni ne prijavljuju takve krađe. Kod mene je to , izgleda, već profesionalna deforamcija.
Post je objavljen 20.01.2007. u 18:33 sati.