Zbog čega nam je sve ovo bitno da bismo razumijeli osnovno stanje društvenih odnosa u današenjm svijetu i moguće smjerove njegovih kretanja u budućnosti? Zato jer su ta duhovna previranja neodovjivi element koji uvjetuje društvena zbivanja. Ne uvjetuju «proizvodne snage» i njihov razvoj stanje duhovne nadgradnje u nekom društvu, kako su nas uporno uvjeravali Marx i Engels, nego obrnuto. Uostalom, u samoj kršćanskoj Europi postojale su i postoje zemlje s vrlo različitim stupnjem razvijenosti proizvodnih snaga, a pripadaju istom duhovnom i civilizacijskom habitusu. Možemo ponovno otići opet malo dublje u prošlost, u vrijeme helenizma, kad su, što se materijalne strane gledanja tiče, bili sazreli svi uvjeti za izum parnog stroja. Neki njegovi rudimentarni oblici i korištenje pare u mehaniki javljaju se u drugom i prvom stoljeću stare ere. Poznavanje matematike, fizike, mehanike i arhitekture toga doba pokazuje da su oni bili sposobni za ono što smo nazvali Prvom industrijskom revolucijom. Pa ipak do toga nije nikad došlo, upravo zato jer su društveni odnosi oblikovali razvoj proizvodnih snaga, a ne obrnuto.
A društvene odnose određuju u značajnom postotku upravo stavovi pojedine zajednice prema božanskom, ili možemo to nazvati i transcedentnim. Ono što se Budhi dogodilo pod smokvom, ili Muhamedu u spilji, odredilo je živote stotina milijuna ljudi do dana današnjega.
Ali povijest ljudskoga roda odvija se i razvija kroz vrijeme. To vrijeme ima, jasno, svoje zakonitosti i pravila. Možda najvažnije među njima je hod Eona, pojava koju su poznavali još stari narodi i pojava koja nije samo plod intelektualne spekulacije, nego ujedno i prirodna, fizikalna i astronomska, a predstavljena je hodom proljetne Zemljine točke, koju se stručno naziva precesijom.
Mora se još jednom kazati koliko je jadan i bijedan današnji naš odnos prema Svemiru i zvijezdama. Kolika bi neznalica ispao bilo koji današnji astronom u razgovoru s nekim egipatskim ili babilonskim svećenikom! Koliko agresivne ignorancije prikazuju suvremeni astronomski priručnici, u kojima se, obično u uvodu ili prvom poglavlju nalazi mali ali neizostavni pljucački pasus posvećen nipodaštavanju astrologije o kojoj ta gospoda nemaju ni pojma. To ide do tolike tragikomike, da se najvažniji dio astrologije, baš učenje o precesiji, uzima kao nekakv argument protiv drevnog zvjezdoznanstva.(2)
Ništa međutim, nisu bolji ni današnji astrolozi, ili bolje reći, oni koji same sebe takvim nazivaju. Jer i oni vole trabunjati o «dobu vodenjaka», nižući visokoparne besmislice koje se često spuštaju do tolikih banalnosti da ljudi rođeni od 21. siječnja do 22. veljače vjeruju da uskoro dolazi neko njihovo doba.
To, međutim, ni u kom slučaju ne znači da Novo doba, naredna epoha u razvoju čovječanstva doista nije otpočela. Ako ćemo se izražavati u astrološkoj terminologiji, najpravilnije ju je nazvati po znaku ili zviježđu vodenjaka (3) obzirom da je proljetna točka ušla u taj znak. I to baš burne i revolucionarne godine 1848. iako su se pokazatelji počeli osjećati i ranije. Nijedan prijelaz nije, naime, nešto trenutno nego se i po nekoliko stoljeća prije i kasnije osjećaju trendovi promjene. Svaka takva epoha traje po prilici dvije tisuće godina i oznčavaju je korjenite promjene i u svjetovnoj i duhovnoj sferi.
Post je objavljen 19.01.2007. u 22:34 sati.