Marketing
1801
(Njegova sista i ja)
- Ej, koliko sam ja očajna ako imam brata od trinaest godina koji od svih igara koje postoje na tržištu , želi igrati Očajne kućanice?
- Kojih btw nema nigdje za kupit!
- Šta si bila u Hobitu?
- Ma da, na poslu sam, otelefonirala sam sve dućane, nisu ni čuli da postoji, k vragu i Game play, što ću sad?
- Nisi valjda obećala?
- Pa jesam, bilo je Kućanice ili PSP, a to je ipak malo tu mač..zapravo, bilo mi je simpatično kako je svojski zapilio za tom igrom, a želim ga što duže držati dalje od treće konzole u kući
Hej, mali...uzviknula bih sada!
Ali, ti ne voliš kad ti kažem-mali.
A ja neću ovdje pisati kojim te još sve imenima zovem.
Neću, ne brini.
(Zlato mamino, npr...he he)
HEJ
Sretan ti rođendan!
Stalno viču na mene i gunđaju da ti previše dopuštam i da ne moraš proći baš svaku igru koja se pojavi na tržištu, pardon - u Game playu.
A ja se tješim, ipak nismo čekali u redu za World of Warcraft, takve ubi/razbi ipak ne igraš. Kao, Hitman, Mafia i slični ubi/razbi leveli su puno nježniji...
Zapravo, ni sama više ne znam koje su i koliko ih je bilo.
Tješim se i koordinacijom uma kojom vladaš puno bolje od mene, a ne mogu vratiti vrijeme natrag i reći: e sad ćemo ponovno i nećemo ovako.
Sve bi ja opet isto..
(Još čuvam mailove koje si pisao s tri godine, i neke priče...)
Imat ćeš dva tinejdžera u kući, kako ćeš to izdržati?
Pitao si me neki dan.
Ne znam.
Ali jako se veselim
Post je objavljen 18.01.2007. u 00:40 sati.