Marketing
kako, zašto, kome... zgbaba
U blogosferu sam uskočila iznenadno. 
A možda i nije... 
Prvo počeli neki tračevi po novinama, pa se ukazao Darius kod "Sanje" i tu mi je najintrigantnija bila svađa nekoliko blog gazdi na temu može li ili ne svatko pisati blog i što bi zapravo blog trebao biti. 
Mišljenja su bila razna, od toga da nepismenima (oni koji ne barataju apsolutnim znanjem gdje treba napisati č, a gdje ć ili ije i je su smatrani nepismenima) u blogosferi mjesta nema, preko toga da bi blog trebao biti besplatno novinarstvo tipa "svi ljudi sve znaju", a ne osobne trice i kučine...
Jedini je Darius zagovarao pravo svakoga da pristupi virtuali pa ja prišla 
U jednom od "krepavanja" bloga, otvorila sam blogove i na MojBlogu i Blogeru, ali od tamo sam pobjegla glavom bez obzira. Nitko mi nije napravi ništa nažao, jednostavno mi se nije dopala atmosfera... 
Kako još od osnovne pišem dnevnik, jer uvjek imam puno toga za raspraviti sama sa sobom što bliske ljude niti zanima niti bi ih se trebalo ticati), učinilo mi se da bi blog mogao biti moja AA grupa, mjesto gdje ću doći, ustati i reći:
Hi, I'm zgbaba, and I am an ... kaj god već.
U mom slučaju osoba koja se bori s napadajima panike i agorafobijom.
Sad vi: Hi, zgbaba! 
Tako je započeo moj prvi post, drito u glavu, sve o mojim fobijama i puno toga o meni.
Već je prvi bio dug!
Dužina otjera isto onoliko blogera od mene, koliko ih osvoji... 
Prva me posjetila lolina. 
Onda nakon par dana i ona i gajo.
Tek tada sam ja počela čitati i komentirati druge.
Nisam prvo čitala, a onda se logirala...
A onda su počeli stizati više ili manje istomišljenici 
,
dragi ljudi, zanimljivi ljudi, upravo onakvi kakve sam u stvarnom životu ponekad tražila, ali nikad ili jako rijetko našla...
Moj sve dugotrajniji interes za tipovnicu, ekran i virtualu nije prošao neopaženo kod hazbnta pa su počela sumnjičenja i ismijavanja (sigurno se dopisuješ s ljubavnikom!)
Sve postaje još smješnije kad se zna da već godinama nisam nikamo otišla sama, bez pratnje... 
Muževa sumnjičenja sam odbacila s gnušanjem i riječima:
- kako se usuđuješ i umjesto da ti je drago što učim, što napredujem, što otkrivam nove prostore ti se ponašaš ko primitivac... 
Što god on mislio, nije više prigovarao.
A ja sam se trudila tu i tamo spomenuti da sam na blogu pročitala ovo ili ono, da me čita toliko ili onoliko ljudi...
Možda jednom i on prihvati da blog nije bauk. 
Onda sam rekla nećakinji, koja se oduševila, a kad sam nećakov ples stavila na YouTube, rekla sam i njemu...
(tražeći dozvolu, narmalno)
Greška je bila čestitati tati rođendan i dati mu adresu bloga jer je počelo zvocanje i prigovaranje. 
Ni šogorica nešto nema visoko mišljenje o blogerima, a ni moj brat.
zato sam otvorila "paravan" blog, to je onaj s receptima, za obitelj i dosadnjakoviće 
Ali što me više pljuju, to se ja više nedam!
I eto me, tu sam i ostat ću! 
Od kad pišem blog, bolje sam, snažnija, vedrija, odlučnija, neuništiva, samostalnija, zdravija.
Muški blogeri su me savjetovali da ću muževa sumnjičenja najbolje otkloniti ne zanemarujući ga pa sam upotrijebila općepoznate ženske trikove u svezi istoga i zahvaljujem, upalilo je
Znam da će feministkinje graknuti, ali ja sam ipak sponzoruša u duši i ona koja je oduvjek zapravo željela biti kućanica (njegovana, sretna, uzdržavana i s jako, jako, jako puno vremena za sebe i sve svoje interese, još mi samo fali malo više love... ), a s ve u životu treba nekako "platiti".
Pa ako je to sve što moram dati da bih se družila s vama, dobro je!
Drago mi je i ugodno upozavati vas 
zgbaba
Post je objavljen 15.01.2007. u 14:36 sati.