Jeste li akada sanjalai nešto što vas je u potpunosti poneslo?
San… Stvaran? Nestvaran… Da, nestvaran, ponekad je to bolno, ponekad smo toliko zahvalni što je neistinit. Vječna enigma čovječanstva je pitanje sna. Govori li nam nešto? Znači li nešto? Proriče li budućnost? Objašnjava li nam sadašnjost? Ili nas podsjeća na prošlost? Ha, možda jedno od toga, možda sve, a možda i ništa. Ne znamo. San ima svoju znanstveno objašnjenje, ali ni sami znanstvenici ga još ne mogu opipati, jer je toliko čaroban i neopipljiv za svakoga pojedinca, da se čini gotovo svetogrđem ići dirati u nešto tako veličanstveno i uzvišeno kao naši snovi.
Naši snovi često pokazuju sve ono što smo bili, što jesmo, što želimo biti, što ne želimo nikad postati i krutu stvarnost u koju ćemo se na kraju i pretvoriti, sve to pomiješano u priče, slike, idile, noćne more…
Za svakoga od nas oni su na neki nestvaran način stvarni. To je paradoks kojeg smo svjesni duboko u sebi, kojeg savršeno jasno objašnjava ono gotovo zaboravljeno dijete u nama. Tko zna, možda nam baš to dijete nešto želi reći preko snova, a mi često zaboravima kako slušati začarani svijetlošću jutra budeći se iz noćne pustolovine nastavljajući onom kolotečinom jednostavnog, nezamršenog stvarnog života u kojem znamo sve zakone i pravila.
Post je objavljen 15.01.2007. u 14:14 sati.