Marketing
Krije li se nešto tamo?
Zatvaram oči.
Voljela bih da mjesečina prostre svoje zrake kroz prozor moje sobe, no ovog puta sakrila je lice među tamnim putujućim oblacima.
Svejedno, ja je ipak vidim.
Zamišljam da ničega se više ne sjećam...
Samo mjesečina iza mojih zatvorenih očiju...i ja.
I sve je otišlo ovog puta.
Ružne i dobre uspomene, trenuci iza ovog u kojem sada postojim, i oni koji će možda doći.
Sve strepnje, strahovi, nesigurnost.
Samo na trenutak-dva, nestalo je u pučini zaboravljenih sjećanja.
Samo na trenutak-dva...
ja smijem se
plešući u trenutku Savršenstva.
Nema grmljavine, oluje, kiše...ničega.
Samo ja iza svojih zatvorenih očiju i moj Trenutak.
Plešem na neku melodiju smijući se ljepoti svega što gledam.
Divan je taj svijet...
...onaj iza zatvorenih očiju...
Pustolovina kojoj nema premca.
Pružam ruku u nadi da će moj svijet dotaknuti još neki.
Dođite, pružite ruku...Zaplešimo zajedno!
Plešimo na pozornici života u svijetovima svojih dimenzija...
Post je objavljen 14.01.2007. u 22:40 sati.