najvaznija novonastala promjena u mom zivotu je da radim vec mjesec dana. stranjska firma, valjda je zato sve islo tako glatko i neprimjetno. hop, dva, tri, prijavljen, 4, 5 placa sjela na tekuci... jedino se moram sporazumijevat sa svima na mom oxfordskom u odnosu na njihov prelos ingliš, to je loše(kao primjer lik umjesto think izgovara sink). dobro je sto je posao pljugetina zesca, kubanka punjena skunkom. barem sam tako mislio u pocetku, ispalo je da je pljugetina zestoka, kubanka punjena obicnim grassom.
obavlja se sat do dva dnevno i to je to, iako u ugovoru stoji da radim 40 sati tjedno, vrlo je smijesno, ali ne, ne radim toliko. nije potrebno, kako kaze moj voditelj. jedan sam dan radio od podne do pol 2 pa mi je rekao da ne se ne moram toliko gnjaviti i da sam stvarno odani radnik.
tolko o tome kako se vani naporno radi...e jebemu, sad ce me netko tuzit,,.
najbolje u cijeloj stvari jest da sam prijavljen, da prijavljen i to na neodređeno s, pazi sad ovo, fixnim i varijabilnim dijelom place. do varijabilnog nisam jos dosao jer sam tek krenuo s cijelom stvari, ali je prva placa sjela prekjucer i makar nije ogromna, jeben je osjecaj. ne zato jer imam novaca, nego zato jer imam novaca, a nisam se bas naradio, nisam osjetio da sam radio. napravim posao da niti ne skuzim i jos za to dobijem pare. i pohvale.
doduse, ono s cim se borim u cijeloj stvari jest nasa mala lijepa, srcu mila, domovina nam nasa. a sto cini domovinu nego primitivci od ljudi koiji u njoj zive. dakle, da sad ne tupim, jos su se jednom pokazali kao zatucani balkanski izrodi, glupi ko kurac jer ne znaju nikad pokupit ono sto imje pred nosom, ono sto je besplatno, nego su radije sumnjicavi i kao pravi seljaci briju na sve sto je tuđe.
sve sto je besplatno je sumnjivo i treba to izbjegavat.
ako je iz vana, a ne hrvatsko, hamhum,hm, paaa.. moglo bi bit dobro, al opet, hm h--mm, besplatno je, ma ne valja!!