Rehabilitacijski psi pomažu osobama s invaliditetom
Donošenje i odnošenje predmeta s kuhinjskog stola i knjiga s polica,paljenje i gašenje svjetla neke su radnje kojima se odnedavno prvi put u Hrvatskoj obučavaju psi kako bi osobama s invaliditetom pomogli u svakidašnjem životu.Riječ je o rehabilitacijskim psima,a to su,zbog svoje dobroćudnosti,smirenosti i izdržljivosti,najčešće labradori.
Obučava ih se u Mini centru Lučko pri Hrvatskoj udruzi za školovanje pasa vodiča i moibilitet.Invalidi bi,posebice oni u kolicima,pomoć plemenitih životinja uskoro bi mogli i praktično dobiti ako se obrate toj udruzi na Trgu bana Jelačića 3/1 u Zagrebu.
Prema riječima Darka Petreskog,instruktora rehabilitacijskih pasa u Lučkom u Zagrebu,zasad su "zaposlene" samo labradorice Zara i Mamba.Zara svakodnevno pomaže slijepoj djevojčici u Strmecu Samoborskom.Labradorica Mamba ispomaže Zadranki oboljeloj od distrofije,kojoj je najveći problem podići se u krevetu u sjedeći položaj pa se zatim prebaciti u invalidska kolica.Pomoć Mambe sastoji se u tome što uhvati specijalnu ogrlicu obješenu oko vrata invalidne osobe koju zatim povuče u sjedeći položaj,nakon čega se ona sama može prebaciti u invalidska kolica.
Jednogodišnje školovanje rehabilitacijskog psa stoji oko 50 000 kuna.Za to vrijeme psi nauče pedesetak komanda ( lijevo,desno,ustani,lezi,zaobiđi prepreku...) i svladaju odlazak u kupovinu.Na specijalnoj torbici obješenoj oko vrata mogu donijeti do 700 grama kućnih ili drugih potrepština.
Jedna od najzahvalnijih usluga rehabilitaciujskih pasa je svojevrsna vuča invalidskih kolica preko lakših arhitektonskih zapreka,npr. izdignutih rubnjaka,manjih prijekopa na cesti isl.
Kako bi se naučio na život u zajednici,pas prolazi jednogodišnju socijalizaciju u obitelji.Školovanje s instruktorom obavlja se i na javnim mjestima,gdje je velik protok ljudi i vozila.Na velikim parkiralištima uči gase hodanju uz kolica,donošenju predmeta na otvorenom,vježba mu se poslušnost...
Instruktori kažuda se ovakvi psi najlakše uče ako ih se podučava dva sata na dan.Naglašavaju da su za takvu djelatnost najprikladniji labradori jer svaki zadatak shvaća kao igru.
Nakon što pas položi ispit s instruktorom,mjesec dana se privikava na život s korisnikom,tj.s invalidom.Kad se odlučuje o dodjeli psa određenoj osobi,misli se na psihofizičke sposobnosti te osobe,njeno zdravstveno stanje potrebe u svakidašnjem životu.Također se pazi da se živahan pas ne dodijeli starijoj osobi ili onaj zaigraniji posve malom djetetu.U tih mjesec dana instruktor dolaze u korisnikovu kuću,gdje rade na stvaranju međusobnog povjerenja između psa i korisnika.To su npr. vježbe donošenja loptica i različitih predmeta.
Kada se pas i klijent priviknu jedno na drugo,određuje se tzv. trasa,put od kuće do škole ili posla,ili putanja kretanja u stanu.Tako se malo-pomalo pas osposobi da posve samostalno fizički pomaže čovjeku.A o tome koliko je ona važan kao čovjekov prijatelj i stalni pratilac da se i ne govori.
Post je objavljen 09.01.2007. u 15:21 sati.