Marketing
kak je zgbaba postala zgbaba
Od kad se služim virtualnim putevima za kojekakva logiranja, a neda mi se upotrebljavati ime, uvjek je zg tu negdje u mom nicku.
Prvo zato što se ponosim činjenicom da sam Zagrepčanka, 
a i odrastala sam uz dijalog tipa: 
- od kuda si?
- iz Zagreba.
- dobro, živiš u Zagrebu, ali gdje si rođena?
- u Zagrebu.
- dobro, a mama i tata od kud su?
- iz Zagreba.
Tamo negdje oko baka i djedova pitanja bi posustala jer bi ljudima dosadilo, a ne zato što bi mi baš previše vjerovali. 
Da bi presjekla i skratila priču i nepotrebna pitanja, početak mog nika je poput registracije (a ima veze s onom "ljudi smo, nismo Zagrepčani..."
),
onak: ljudi, ja sam vam iz Zagreba pa ko se neće družit sa mnom, da zna u naprijed! 
Često bi neki dio mog nika bio babe, ali to je više bilo tamo gdje to nitko nebi čitao ili pridavao važnosti...
Za blog mi se to učinilo nekako neukusnim, naime bojala sam se da ne bi ispalo da nazivajući se "bejbe" hoću reći da sam ja sad neki komad ili da prizivam potencijalne zabave željne uspaljenike ili tak nekaj 
A onda mi sam se dosjetila da bih mogla biti baba!
Prvo zato jer baba je svaka žena koja nije više cura.
A ja definitivno spadam u tu kategoriju...
Kod nas baba nije baka.
A zvati baku babom je uvreda za baku!
Onda baba se pojavljuje gotovo u svakoj rečenici prosječnog muškarca (baba za volanom, babo, primi se kuhače, baba u kuhinji, baba sim, baba tam...)
Ako prihvatim da sam ja baba, više me nitko nemože uvrijediti nazvavši me babom! 
E pa ona koja je iz zg, a cura više nije, to vam je zgbaba 
p.s. za drugi tjedan predlažem temu: "zašto pišem blog i kome sam to rekla/o"
Post je objavljen 08.01.2007. u 09:32 sati.