Kako je uvijek najteže započeti, krenut ću ovako neobavezno. Možda čak i bez naslova. Ne planiram pisati o tome što sam radila danas a što ću sutra, već onako općenitije, o mislima, idejama, a kad napravim nešto baš zanimljivo i to ću spomenuti.
Trenutno sam obuzeta fakultetom jer bi trebala upisati jedan ovo ljeto, ali kako će to proći.... Ma, što Bog da i sreća junačka!
Volim fotografiju (ako pogledate linkove naići ćete na jako dobre stranice) ali ipak nemam dovoljno znanja za akademiju.
Volim čitati, putovati, pisati, gledati dobre filmove, ali to mi baš i ne pomaže u ovoj situaciji. misli mi se najviše motaju oko grafičkog i arhitekture. Nakon mnogo mučenja i zgnječenih živaca, smislim si krenuti na pripreme za arhitekturu. Nije to bilo lako i kad sam napokon odahnula sva sretna što sam i to bacila s leđa.... Jedna prijateljica me ubije u pojam: "Nećeš imat život! Ja ne znam nikog ko je na arhitekturi da izlazi. Svi ko da u zemlju propadnu kad to upišu. Babl,babl, bla.."
Prije toga je rekla kako je grafički prelagan. Ona je na filozofskom i puna su joj usta hvale za faks, ali... Ja jednostavno ne mogu biti profesor. Nije ovo sad blaćenje, znam da poslije filozofskog nisi nužno profesor, ali opet... Gubim se polako.
Jednostavno mi je grozna ta činjenica da sa 18, 19 godina neki mali, glupi adolescent kojemu su na pameti petak navečer i suprotni spol mora znati što želi raditi do kraja žiota! Moš mislit. Zato i tonemo kao nacija. Imamo kao bolje škole od Amera, više znanja, a oni opet imaju sve kompanije i pare. Tu očito nešto ne valja. I da, oni mjenjaju profesiju više puta (prosječno 4, 5) u životu.
I ko je sad tu lud?
Naravno da smo u kurcu kad s 18 jednostavno nemaš velike šanse za odabir onog pravog. Još svi maštamo (znam po sebi) i sanjarimo o nekom divnom svijetu i velikom uspijehu, o idili. I onda izabereš faks, i skužiš da to ne voliš raditi pa odustaneš, ili ga završiš i do kraja života si ne zadovoljan jer radiš ono što ne voliš. Ili je fakultet katastrofa i uopće te ne pripremi za ono što ćeš raditi. Ili ti se ne sviđa ono što ćeš raditi pa završiš ko alkoholičar. Ili te neki tatin sin jebe u zdrav mozak za sitne pare i normalno da si isfrutriran, pa nisi valjda za to učio ko majmun 4, 5 godina?
I sad bi ja trebala znati što volim, što je profitabilno, što sam sposobna raditi, na kraju sve to spojiti i naravno udovoljiti svojima!!!
Jadna moja mama, kad počnem padati godine...
Post je objavljen 06.01.2007. u 22:24 sati.