Marketing
Postporođajna depresija...dobro post novogodišnja depresija, OK nije baš depresija al´ gotovo je napokon i onda eto tako čisto da mogu nešto napisati na naslov znate da iznad svega ljubim dugačak naslov koji nema apsolutno nikakvog smisla a još ako ne sta
Evo prošle pizdarije oko Nove godine, alkohol je ispario iz naših kardio-vaskularnih sustava, neki su i dolijevali da se ne presuši a neki su se samo prepustili događaju, škembe (škemba;brocak;drob;stomačina;mješina-kolokvijalni izraz za stomak, sam izraz obično se odnosi na pivske primjerke koji mogu narasti do zavidnih ako ne i kolosalnih proporcija) se klate i pridržavaju novo narasle sise…sa hranom je dosta, barem dok se ne osuše suhomesnati proizvodi iz prethodnog posta. Ne znam jel Bajram prošao…moram se potruditi i naći barem po jednog dobrog prijatelja svakog vjerskog opredjeljenja, kontam si ako se stvarno potrudim mogao bi biti pijan i sit veći dio godine samo se povlačeći po blagdanima, slavama, kirbajima (drevna rasprava o pravilnom izgovoru riječi koja označava ovu veselu priliku se vodi još trečeg križarskog pohoda kada je taj izraz usvojen od Turaka Seldžuka i poznata je kao „kirbaj-kirvaj rasparava“), krštenjima i suničenjima…ipak sam ja mladić širokih svjetonazora i velikih mud... apetita.
Nemam ništa posebno da vam priopćim jednostavno mi se prazni, mislim verbalno…literarno, s fiziološkim pražnjenjima nemam problema zasad, nisam bio prerevan sa čokoladom, bananama, suhim proizvodima od žitarica i šećera kao ni sa drugim opstipacijskim produktima, ali sam se koncentrirao jače na one proizvode blago diuretičkog učinka alkohol i kava čuda rade za probavu.
….
Eto koliko mi je dosadno, stravično zamorno i nezanimljivo, jedva čekam prokleti fakultet, iako mi nije draga činjenica da se moram ustajati prije 10 i gužvati se sa hordama brkatih baba i njihovih ćelavih životnih suputnika u skučenim autobusima, al jebiga to tako mora da bude…
Mislio sam skratiti vrijeme pročitavši nekoliko nekvalitetnih stranica, nekvalitetnog uratka koji se pretenciozno naziva dnevnim novinama…nema ništa ni tamo, upalim tv…nema ništa ni tamo…nema ništa. U mojoj glavi nema ništa, od milijun ideja koje je moja pijana malenkost sinoć imala u svojoj zbunjenoj i dobrano ošamućenoj glavi nije ostala ni jedna, odlepršale sa jutrom, isparile u alkoholnoj izmaglici mamurluka i neugodnog osjećaja u stomaku uz za dobar provod karakterističan okus sličan bljuvotini u u ustima. To me najviše jebe od svega, ispada da bi trebao ići okolo sa olovkom iza uha i blokićem u rukama i zapisivati konstantno sve što mi padne na pamet jer većina toga dok sjednem za kantu nekoć zvanu kompjutor (nešto kao onaj nekoć zvani umjetnik, nekad poznat kao Princ ali jadnije) jednostavno ispari…nema…nema mandarina na Antartiku….ne-ne.
Dosta više ovoga počinjem se deprimirati…do daljnjega…e da eto da ne zvocate kako Gospodar Majmuna pravi duge i zamorne postove o klanju životinja i proždiranju leševa istih, ovaj je kraći i pogodniji za mlađe uzraste.
Do daljnjega, pozdravi od Gospodara Majmuna
Post je objavljen 05.01.2007. u 18:02 sati.