Marketing
SRCE IMA RAZLOGE KOJE RAZUM NE RAZUMIJE
Kada si mi napisao :“Teško je biti ništa nekome tko je tebi sve“.
Nije mi bilo baš drago što misliš nakon svega da si ti u mom životu- ništa.
Tražiš od mene da ti kažem –zbogom- jer ti to ne možeš.....jel bi to trebalo značit da ja mogu? Da sam dovoljno bezosjećajna i hladna da mi to nije problem?
Neznam šta da ti kažem...možda ovo...
***
Samo jednom se živi .......i samo jedna je ljubav prava...
Za nekog si stvoren i netko je stvoren za tebe.
Put do zvijezda je trnovit.
Ali samo tako možemo doći do onog pravog...onog što očekujemo i onog što želimo.
Ideali su neuhvatljivi, nedostižni.
Oni su naši snovi_oni gotovo nestvarni.
Kada samo sanjaš....i znaš da sanjaš...i znaš da je taj san gotovo neostvariv..... onda je i nada u ono što želiš daleka..
A kada nešto stvarno želiš onda ćeš uz mnogo truda to i uspjeti.....
Ali postoji i ono nešto toliko nedostižno...da jednostavno izgubiš nadu da je moguće....i odlučiš samo čekati (i gubiti nadu) i pustiti sudbini da sama odluči...
..a ona u trenu oka ostvari tvoje snove..... ideali postanu stvarnost....a istina čudesno ispunjeni san....
...onda ja vjerujem da je to ono pravo. Ono što se ne događa dva put.
Nevjerovatno ali istinito....nešto što se dogodilo s razlogom.
Nešto što je na tvom dlanu već odavno zapisano.
Ljubav koja je bila svjetlost kojom ti je Dragi Bog dao znak da te nije zaboravio.
Ali ako je ta ljubav kao zabranjeno voće.....koje smo taknuli iako nismo smjeli...
I što je najgore...onda kada smo znali da to nikako ne smijemo...i onda kada je srce bilo jače od razuma.
Kada znaš da ćeš zbog malo sreće isplakati more suza...
Što onda? Ima li povratka ili će trajati vječno?
Tko jednom takne zabranjeno voće..povratka mu nema...
Eva je bila protjerana iz Edena-zauvijek.Tako sam ja zauvijek otjerala iz svog srca....sve osim tebe!
Tebe koji u mom životu među mnogo sjajnih zvijezda najviše sjajiš....i teško se zaboravljaš.
Sve se u životu događa s razlogom.
Pa tako i naša ljubav...koja je put zaprečen kamenjem.....ali stara poslovica kaže...da MI MOŽEMO IZ KAMENJA KOJE NAM JE NETKO POSTAVIO NA PUT IZGRADITI STEPENICE!
....volimo dok živimo....umiremo s ljubavlju...
(neda ukraden-„šteta baš“)
Nismo smjeli našu ljubav tako izdati.
I zidove među nama sami zidati.
Dijele nas.
Kroz njih ne mogu ti čuti više glas.
Nas je dvoje uvijek samo srce vodilo.
I dobro i loše
Sve nam se dogodilo.
Ne žalim.
Htjela bih još jednom sve da ponovim.
Šteta baš, šteta je
Što sve dobro kratko je.
Zašto je najteže,
Čuvat ono najdraže?
Šteta za oboje.
Šteta jer lijepo sve bilo je…
..i još za kraj: neću ti reć –zbogom-, jer NIKAD NE RECI ZBOGOM, AKO POSTOJI DOVIĐENJA.
Post je objavljen 05.01.2007. u 08:00 sati.