Iskreno...ne znam kako da krenem...s ovim postom neželim povrijediti nikog,a nezelim pogotovo njega,moj razlog...
Ima jedna cura,zove se Maja koja mu je frendica,iskreno,nemam ništa protiv nje...a ni protiv tog da se druže...al jednostavno,kad sam joj danas vidila sliku...shvatila sam da je cura savršena...da jednostavno...ne znam,ja njemu vjerujem,zato sam i rekla da ne želim da se ovo sve krivo shvati,ali dok sam je gledala,htjela sam jednostavno bit poput nje...savršena...imala sam osjecaj da sam neka jadnica koja je ko neka lokva blata na cesti po kojoj svi gaze...koja je....nepotrebna....i htjela sam se promjenit...ali sam shvatila da sam takva kakva sam i da ja tu nemogu ništa napravit i da me moj decko voli zbog tog što jesam i ko sam,i da me prihvatio takvu kakva sam....ne znam...i sad tek shvacam da u svim onim njegovim poljupcima koje mi je davao,da poljupci uopce nisu bitni nego ljubav koju mi ja davao i sa kojom mi je htjeo rec da me voli takvu kakva jesam..ali ona je tako ljepa i...nebojim se ja za njega da ce se zbog nje promjenit,tj.svoje mišljenje prema meni,nego...preko nje ustvari sam shvatila da meni nije stalo do mene...nemam poštovanja prema sebi i neprihvacam sebe takvu kakva jesam....
Shvacam da on netraži ništa od mene osim ljubavi...netraži da sam zgodna,savršena...al sad imam osjecaj da mu ni ljubav nedajem dovoljno...nikom da je nedajem...trenutno imam jako loše mišljenje o sebi....i...ne znam....sve se mjenja oko mene,....svi....zašto nemogu i ja?
Post je objavljen 04.01.2007. u 19:58 sati.