Krenuh korakom što vodio je k svjetlu
kročeći po pijesku svojih snova
koji izmiču mi putem života...
Ostadoh u začahurenom svijetu mašte
i sad....
moj plavi anđele,
... skupit ću tvoje mrvice
što prosipaš ih sa srebrnih zvijezda
meni u naručje
udahnuti to malo topline koju nudiš
i poletjeti ka zlatnom suncu
dok ne istopi mi krila
.... ostati zarobljena tvojim riječima....
Post je objavljen 02.01.2007. u 16:37 sati.