Marketing
Alone...
Pa, vidla sam ga jučer... Inače ga ne vidim često, jer on živi u malom gradiću kraj mojega i viđamo se na koncertima i, rijetko kad, negdje vani... I, eto, jučer sam ja bila u tom kafiću di smo ja i društvo uvijek (pošto nam je to prva stanica), i sjedimo mi, i ja sam bila okrenuta leđima prema vratima, kad me najednom frendica lupi s nogom ispod stola. Okrenula sam se, i tamo on stoji... Već je bio leđima okrenuti. Otišao je tamo k frendici i poslije, kad su izlazili van, onda je stajao na vratima. I vidla sam ga...jako lijepo...ali on, kao da je gledao prema meni, a nije me vidio... ne znam kako to opisati... I nisam imala hrabrosti otići do njega i pozdraviti ga, nisam imala hrabrosti... A bio je tako zgodan... Ko i prvog dana kad sam ga vidjela... On izgleda tako nestvarno savršen... za mene...
Ne osjećam se baš dobro...
Ošišala sam se u četvrtak... sad imam šiške... i sviđa mi se....
Danas je Stara godina... Moje drago društvo i ja (negdje nas je 11), smo skupili oko 1000kn, možda malo manje, i kupili smo si cugu, hranu i tak i jedan frend je uspio nagovoriti starce da nam daju vikendicu i negdje popodne idemo gore i svi budemo gore prespavali... Nadam se da bude dobro... Ali ako budem tako «dobre» volje, kao što sam sad, samo se nadam da mi alkohol ne bude najbolji prijatelj...
SAM
Od djetinstva ja ne bjeh kao
drugi – ja gledat nisam znao
Ko drugi – duša nije htjela
Strasti iz skupnog primat vela –
Iz istog vrutka nisam jad
Pio – u istom tonu mlad
Budio nisam srca plam –
I sve što voljeh – voljeh sam –
Tad se – u djetinstvu – u zori
Burnog života moga – stvori
U bezdnu dobra ili zla
Tajna što još me mami sva –
U bujici što se pjeni –
Na crvenoj gorskoj stijeni –
Na suncu što kupa svojom
Jesenskom me zlatnom bojom –
U munji što nebo prene
I proleti pokraj mene –
U oluji, groma rici –
U oblaku što po slici
Za me (nasred neba plavog)
Liči na demona pravog...
E. A. Poe
Post je objavljen 31.12.2006. u 13:11 sati.