Dok sam tamo krajem proslog stoljeca jos hodao svijetom naoruzan obicnim srcem , slobodnjacio mislima kao oblaci nad Europom koje sam umorno brojao i pratio im put, vec gotovo cesce gledajuci ih odozgor, iz kojekakvih salonskih prometala misleci samo kako te zadrzati slobodnu , kako spojiti svjetove. Eh, sad kad se sjetim ne doticu me ti pokusaji dublje kao prije, sad sam uz pomoc novog metalnog srca spretniji i ranije shvacam, pa cak i predvidam.
Nad trgom New Markt prasio se sve u sesnaest kineski vatromet onu noc kad smo pustali helijem punjene delfine u nebo i mislili na Cres dok se crno i krvavo stoljece valjalo iza nas kao neki golemi val, zeleci zapljusnuti i nasu tako krhku obalu. Silna buka budila mi je slike rata i bojao sam se cvrsto te drzeci za ruku znajuci da u ovoj bitci necu moci pobjediti. Kako tebe pobjediti i zasto? Moje poslanstvo, bilo je usreciti te, a to znaci s tobom zajedno graditi tvoju slobodnu misao i biti uz tebe, pri tvojim ceznjama i sto sve ne samo da se ostvaris. Tek si na pocetku , mislio sam pod kisom sarenih krijesnica na nebu , znao sam da se moja silueta ne smije vidjeti niti blizu tebe , usporio bih ti hod a to ovo vrijeme ne prasta. Ne ljudima tvoje profesije i zelja. Tek si se netom prije vratila iz Malia po zavrsetku revolucije , jos ni africku prasinu nisi isprala vec novi ratovi i novi svetski poretci ceznu za takvima ko sto si ti. Svima treba poneka dobra rijec mocnog BBC-a. Znao sam to i prije ali nisam si zamisljao da ce i to stoljece tako brzo proci i ja skupa s njim, da cu se jednom zamoriti i pozeljeti mir a ti ...da, ti neces stati, bojao sam se ali nisam vjerovao sve do sad. Sad draga vec znam, znas i ti ali i tebi i meni to ne moze pomoci. Proslo je nase vrijeme.
Sjecas li se ulice Bayer ili Victoria Cres tamo prema botanickom vrtu u srcu Skotske misli. Kazalista Throne i nase nedopijene boce savignona..Rijekom Clyde jos zapinje tvoje veliko ogledalo baceno onu zimu s mosta da odnese nesrecu nizvodno. S njim je otisla i ona rijec Mary Clyde, dotgher of the angels.
O boze sto ja to trabunjam, vani pada kisa noc je, pred novogodisnji opominjuci vjetar huji ulicama i raznosi poruke u zelji da pomiri svijet. Ali nece jer danas je Kurban Bajram a George Bush je to zaboravio kad je dao pogubiti Sadama. Bila je jos noc u Iraku i nije bilo sjena.U pustinji ako zelis nekoga ubiti moras ubiti i njegovu sjenu, eto to nije George Bush znao. Mislim da od velikog svjetskog slavlja nece biti nista.Da bi bilo ratova mora biti i zajeba a jedan je bas danas pocinjen.
Ja cu slaviti sto nemam veze s tim i sto sam ziv i sto me malo muci isijas , otici cu na isto mjesto, na isti onaj trg, u onoj istoj zemlji otvoriti bocu Dom Perignona i razdjeliti ju ljudima . Nece ovaj put biti tvoje ruke da me cuva ali ni ja se vise ne bojim rata. Moci cu sam mila moja, o da, cuvaj mi Skotsku tko zna... Sjecas se djecijih cipelica, da, jos vise na zidu. Bacit cu ih s mosta, ne brini draga, nitko nece vidjeti noc je i svi slave.
Post je objavljen 31.12.2006. u 00:58 sati.