Marketing
susret
Danas me nazvao frend dok sam bila na poslu i rekao kako je s prijateljem došao u moje krajeve i kako bi me želio vidjeti. I našli smo se svi poslijepodne na kavi. I susret je bio više nego dobar. Bilo mi je neobično sjediti s njim za stolom, pričati, šaliti se, a ne izmijeniti neki dodir. I bilo mi nekako otužno pri srcu...
Njegov prijatelj zna u kakvoj smo vezi bili, ali nitko ništa nije spominjao. On je bio "spajalica".
I tako. Proveli smo zajedno cca 1,5 h i rastanak mi baš došao na žao. Planiraju Novu godinu. Lanjsku smo proveli zajedno, preklanjsku se upoznali...
Za Novu ne planiram ništa. A i nemam gdje što planirati. Nisam ljubitelj raspamećenih pijanki. Nije to da ja ne volim popiti! Čak što više! Ali ambijenti sa lošom živom glazbom ili još lošijim original izvođačima, nimalo mi nisu po guštu. Uz ne znam kolike količine alkohola, imam nepremostivu blokadu spram takve vrste zabave. Ne osuđujem niti se izrugujem onima koji skakuću na Stavrosove i ine taktove, ali to jednostavno nije moja način opuštanja. I to je jedan od segmenata kad mislim da život u gradu ima prednosti. Za svakoga po nešto. Gle, i evo me opet kod moje mame: ne mo'š stisnut' i prdnut'! Upravo tako.
Post je objavljen 28.12.2006. u 20:48 sati.