Hladno i maglovito vece.
Ulica poplocena kockama.
Bozicna svjetla kroz maglu.
Izlazimo iz toplog ducana van na ulicu.
-Tata ja sam gladan! kaze mi sincic.
-Kaj bi htio jesti?
-Kobasu! kaze klinac, jer smo upravo prolazili kraj hot-dog standa.
Nakon kraceg cekanja dosli smo na red.
-One please. velim ja majstoru.
-Would you like some catchup?
Okrenem se prema sinu, a njemu zasjaje oci i sa uzbudjenjem kaze:
-Yes piiiz!
Platim ja i dam mu hot-dog.
Vidim malo mu je veliki i prepolovim ga.
I krenemo nas dvojica niz ulicu i jedemo. Polako.
-Jel ti fino?
-Je!
Oko nas guraju se ljudi. U kaosu kupuju jer je jos samo par dana do Bozica.
Totalna ludnica na sve strane. Cuju se razne Bozicne pjesme iz ukrasenih ducana.
...
...
...
A ja i sin polako koracamo nizbrdo.
I sto se nas tice nitko drugi ne postoji. Ko da je neko stisnuo "pause" na daljinskom.
Zivot je lijep!
Post je objavljen 23.12.2006. u 12:15 sati.