Marketing
Krv, znoj i suze 2, čičina najveća ljubav, vatrena voda i mali inuiti koji hasaju kitovo salo...
Rano slavonsko jutro…izmaglica na pustim seoskim cestama, lokalni lokaroš se posljednjim atomima snage izvlači iz kanala pored ceste…auto staje pred malom kućicom a na vratima te dočekuje krezubi dedica sa pladnjem na kojem stoji rakija. Izlaziš iz prijevoznog sredstva i prvim korakom koji napraviš prisjetiš se da pivo i bambus idu zajedno ali ne u količinama koje si ti sinoć konzumirao. Čiča se smije: „Majstore jeste za rakijicu?“ Čiča jedi govna i ti i tvoja brlja, izrigat ću ti se po cipelama…inače bi drage volje povukao slavonske svete vode, tekućine za slavlje, bezrazložno opijanje, odmaščivanje motora i osljepljivanje protivnika u kninđa stilu, ali želudac kaže ne.
Ulaziš u dvorište gdje te čeka i baba, čičina nekoć ljepša polovica a sada samo hrpa liječničkih računa i 105 vrsta bolesti kostiju, ali dva zuba više od čiče…prilaziš simpatičnoj bakici, a ona tebi: „Majstore jeste za rakijicu?“, stišćeš šaku i onako lelujav spajaš ju sa babinom facom, baba pada na pod a ti joj skačeš po smežuranom licu, njena prastara krv štrca po tvojim ofucanim trapericama, čiča bespomoćno tuli dok te svi gledaju u čuđenju…pa nekoć je bio miran momak…rakija se proljeva po betonu i miješa se sa tankim potocima grimizne krvi…tada te poznato SKVIIIIIIIIIIIIIIIIIIIK SKVIIIIIIIIIIIIIIIIIK budi iz sanjarenja i kažeš babi :“Ne bi hvala, a ona krene nudit dalje“
Dolaziš do svinjca i tamo ugledaš predmet svojih žudnji, 350 kila kobasica, šunki, krvavica i šnicli koje čekaju da ih napraviš. Pogledaš joj u prelijepe tamne oči,pomalo tužne i sjetne, prelijepa Pietrenka ili je Hipor ili Landras, ne znaš i boli te kurac nikada se nisi potrudio naučiti razliku rupa je rupa a krmača je krmača, za tebe su sve one iste samo komadi mesa i predmet žudnje. Na trenutak dok gledaš u dubinu njezinih očiju pod tim dugačkim lijepim trepavicama, prelaziš pogledom preko njenog dugačkog čela, izduženog tijela do malog ufrkanog, otvarač za čepove, repića i na trenutak, samo na trenutak osjetiš sažaljenje, al onda se sjetiš masti kako ti curi niz bradu dok pohotno kidaš zubima komade krvavo pečenog mesa i zaboraviše na sve i obuzme te čežnja. „Ajde oćemo samo da stojimo ili ćemo da je koljemo?“ Najhrabriji iz ekipe riskira život i ulazi u svinjac naoružan samo sajlom…na blef turne krmači prst kroz analni vjenčić u analnu šupljinu, ne da bi smirio nemirnu zvijer nego zato što mu se sviđa osjećaj, i drugom rukom joj prebaci omču preko njuške, taman onako da joj se zaglavi iza očnjaka…i izvlači svinju iz svinjca…svi čekaju napeto, svinjče začuđujuće mirno i poslušno izlazi, na čičinom oku se nazire suza i on se okreće na drugu stranu, ipak je odgojio neman od malena, hranio ju je mlijekom iz bočice kad joj je mater jedne noći skončala usliejd posljedica koje je na njoj ostavila noć orgijanja sa seoskim starješinama. Vaš stručnjak za klanje, čovjek koji je pobio više svinja od grupe pijanih lovaca na ljetovanju u Švarcvaldu, prilazi mrcini od krmače i prislanja joj komad hladnog željeza na čelo, potmuli pucanj SKVIIIIIIIIIIIK, malo GRGLJ;GRLGJ , još malo SKVIIIIK i ona kleči, majstor grabi nož i zabija joj ga pod grlo i stručnim potezom otvara vratnu arteriju dok njegov vjerni pomoćnik hvata krv u posudu, dok se svi ostali svom težinom oslanjaju na krme da ih sve ne poubija. I onda trenutak trijumfa, puštamo drevne zvukove zadovoljstva i divljenja prema obavljenom poslu dok svi osjećaju silan ponos i radost, „ ah, jesmo je! Dobro se borila gara, al je pala sunce joj kalaisano!“ čiča, sada sa ispraznim pogledom u očima i očitom tugom u srcu, i baba opet dijele rakiju ali sada iz čaša a ne iz štamplica (za one koji nisu upoznati sa nomenklaturom pijačih rekvizita: Štamplica je ona jebena mala čašica koja služi samo za brzopotezno trusenje rakiještina i inih žestokih proizvoda kućne radinosti i domaćih proizvođača alkoholnih pića, obično može primiti 0,3 do o,5 dcl ljute tekućine), jer sad je vrijeme za isplatu dogovorene cijen, ali teka nakon veterinarske inspekcije, pregleda na salmonelu i spolne bolesti, jer svi znamokakav je čiča kad popije.
Al jebiga sada počinje teži posao….treba ju dići na vješala, rasporiti izvaditi iznutrice, ako nemaš pripremljena onda se crijeva odvajaju i peru od izlučevina i fecesnih komadićaka da bi se kasnije punila kojekakvim verzijama mljevenog ili sitno sjeckanog mesa pomiješanog sa začinima.
Ne da mi se dužiti sa ostalim detaljima klanja, svi vi sa mog područja znate kako to ide, a mislim i da dobar dio ostalih…
Ove godine sam hvala bogu izbjegao samo klanje (nije da mi se gadi nego nisam bio potreban) tako da sam došao na polutke. Da, da znam sad će zelembaći i vegetarijanci skočit, kako to nije humano i kako svinja pati i to nije u redu, da ne spominjemo manjak ikakvih mjera sigurnosti ili ne dao bog higijene pri pripremi svega toga. Ali boli sve kurac za to(samo da znate da se i paprike dere kad ju režeš, doduše puno suptilnije od svinje,a li se dere), možda bi trebalo neke stvari promijeniti ali to je kod nas poprimilo značenje rituala koji se odvija jednom godišnje… i ne može mi nitko reći da je onaj kulen iz trgovine bolji od onog koji napraviš sam..jebeš ti to sve.
Životinje pate pri tome…istina ali iskreno ne znam puno bržih načina za umrijeti od 5 centimetar duge igle koja ti se trenutačno zabija u mozak nekoć je to išlo malo teže, sjekira u čelo, ili ako se povuče previše čičine vatrene vode onda se okuražiš pa ju ideš odmah rušit i klat…bude tu i posla za hitnu, ako uopće stigneš do hitne kad te razjarena svinje dohvati…kao što sam jednom već napomenuo svinje su zapravo sretne kad znaju da ćeš ih zaklat…ne skviče one od straha nego od radosti…pa njima je odvratn zapravo, žive u maloj prostoriji u kojoj jedu i seru i spavaju, cimeri su im prave svinje, krmače dapače, jedu jebene splačine nema grijanja, nema ni mjesta i još koja ti je prva stvar koju napraviš kad se probudiš? Obučeš čizme odeš u svinjac nježno joj priđeš s leđa šapneš nešto milo u uho i khm…šutneš ju sa svojim novim martama koje si kupio novcem koji si dobio prodajom njezine djece, naravno, one pate od depresije i prekomjerne težine, visok tlak i problemi sa kardio-vaskularnim sustavom. Svinja je tu da se pojede, a da bi to napravio moraš ju nekako smiriti da bi ju mogao rastaviti na dijelove…svjestan sam ja da se to nekima gadi i smrdi…ali dok dođe do tanjura smrdi puno manje.
A tu je i običajna komponenta, za kolinje kažu da je to primitivizam i divljaštvo, bespotrebno mučenje životinja…svake godine oni tamo eskimi imaju pravo roknut par kitova, okruže ih čamcima i nabiju im špicaste štapove sa kontra-kukicama u raspoložive dijelove tijela i onda čekaju da iskrvare u moru pa ih izvuku van gdje ih ogule i izrežu golemim čakijama (tzv. Jebeno velike čakije za trančiranje kitova iliti JVČTK) na male komade, kad očiste i spreme JVČTK onda uzimaju komade sirovog kitovog sala i jedu ga i onda snimaju sretne male eskime, inuite..kako se trpaju sa komadom sala koje im se cijedi niz brade a oni zadovoljno mljackaju i govore:“ Haburu, haburu kita“…e to je dio folklora i tradicije, očito ti kitovi ne pate, al jebiga mi smo puno veće sirovine od neukih plemena i to se kod nas radi samo iz trenda zadnjih nekoliko godina za razliku od sjevernog pola…i svinje su manje od kitova i ne mogu se braniti ko slobodni Vili. Al kod nas je to više kul…pije se dok se radi, i onda se jede i pije, pa se još malo pije, pa si netko odreže prst pa se svi zajedno smijemo dok se ovaj ne sruši od manjka krvi, onda još malo piješ dok se miješaju kobasice, pa si popiješ još koju kad staneš da zapališ…i tako dalje i tako dalje…
I atko to ide već generacijama, doduše napravi se i puno posla između rakija...ispeku se i ražnjići i đigerica...
Pozdrav od Gospodara Majmuna
Post je objavljen 23.12.2006. u 17:15 sati.