Pišem ovo, eto ne znamni sama zašto...
U biti znam...
Kako već 2 tjedna ne idem u školu...
Nisam uopće bila u toku svih događanja,
u školi, izvan nje...Išla sam kući iz bolnice s starom
i stara je nazvala jednu frendicu iz srednje, valjd' ju
je nest' trebala...I ta njena frendica je spomenula
teta Ljilju, koja pozna mamu mog frenda koji je išao
samnom u razred do prije 2 godine...Kad je završila razgovor...
Samo me tužno pogledala i rekla mi: '' Marko je umro ''...
Nisam shvaćala o čemu se radi...Mislim, samo
tako iznenada...
Puno mladih ljudi umire...Često se pitam:
''ZAŠTO ?'' Zašto mladi, nedužni životi nestaju, nestaju
i nema ih !? Još jedno veliko: ŽAŠTO !?!
Jednostavno ne mogu vjerovati da ga nema !?
Ne mogu, ne mogu i opet ne mogu...
Kad pomislim na to da neće prolaziti isto što i mi...
Znate ono, prva ljubav, prvi spoj, 8. razred koji neće
završtit s nama...
Ne mogu ni zamisliti kako je njegovim starcima...
Sad nam svima preostaje samo sjećati se njegovog velikog
osmjeha koje je krasilo njegovo bucmasto lice, njegovih šala i
neprestanog pričanja o RAM i ROM memoriji, najnovijim
markama mobitela, hardveru i softveru i...he he...
Njegovih ludih uleta u učionicu matematike s slušalicama
na ušima dok je bio dežuran u garderobi...
Sjećam se i kad nas dvoje sami idemo iz škole kući i
stignemo do njegove, onda još stojimo pola sata
i zbrajamo ocjene da mu konečno dokažem da sam bolje
prošla od njega...Naših igranja s patuljcima
u mom vrtu dok smo imali samo 3 godine...
Ma svega, baš svega...
Znam da nas sad gleda s neba i smije se nasim ludorijama...
Našoj nespretnosti i svađama s Kufrinkom i ostalim profama...
Njegov veseli duh zauvjek će živjet u nama...
Trebamo biti sretni, jer - Nebo je dobilo još jednog
prekrasnog anđela !
Nećemo te zaboraviti...
Post je objavljen 22.12.2006. u 20:22 sati.