Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/poznateface

Marketing

Mustafa Nadarević, glumac

Image Hosted by ImageShack.us
OSNOVNI PODACI
ime: Mustafa
prezime: Nadarević
spol: muško
datum rođenja: 2.V.1943 u Banjoj Luci
zanimanje: glumac
trenutno prebivalište: Zagreb
supruga:
kći: Nadija Nadarević
kći: Nana Nadarević
sin: Ašo Nadarević (r.1991)

Film i TV:
"Balkan Inc." (2006) TV Serija .... Bero Filipovic
Nafaka (2006)
Druga strana Wellesa (2005)
"Duga mracna noc" (2005) TV Serija .... Spanac
Iluzija (2004) .... Ucitelj
Kod amidze Idriza (2004) .... Idriz
Druzba Isusova (2004) .... Castelan
Duga mracna noc (2004) .... Spanac
Heimkehr (2004) .... Vlado
Secret Passage (2004) .... Foscari's Informant
Na planincah (2003)
Prezimiti u Riu (2002) .... Grga
"Novo doba" (2002) TV Serija .... Petar Strukan
Kraljica noci (2001) .... Tomin otac
Polagana predaja (2001) .... Bankar Parac
No Man's Land (2001) .... Old Serbian soldier
Zivot sa zoharima (2000) (TV) .... Gazda
Je li jasno prijatelju? (2000).... Nikola
Cetverored (1999) .... Umiljati Kapetan
Hop, Skip & Jump (1999)
Transatlantik (1998)
Savrseni krug (1997) .... Hamza
Puska za uspavljivanje (1997) .... Karlo Stajner
Nausikaja (1996) .... Inspector Stevovic
Prepoznavanje (1996) (TV) .... Ana's Father
Gospa (1995) .... major Stovic
Isprani (1995) .... Otac
Vukovar se vraca kuci (1994)
Kontesa Dora (1993) .... Tuna, the driver
Dok nitko ne gleda (1993)
Srcna dama (1991) .... Boris
Prica iz Hrvatske (1991) .... Andrija
Djuka Begovic (1991) .... Mata
Praznik u Sarajevu (1991)
Captain America (1990) .... Tadzio's father
Gluvi barut (1990) .... Spanac
Doktorova noc (1990) (TV)
Adam ledolomak (1990)
"Zaboravljeni" (1990) TV Serija .... Martin
"Tudjinac" (1990) (mini) TV Serija
"Aleksa Santic" (1990) TV Serija
Glembajevi (1989) .... Leone Glembay
Kuduz (1989) .... Policajac Semso
Povratak Katarine Kozul (1989)
Klopka (1988) .... Sasa
Haustorce (1988) (TV)
"Vecernja zvona" (1988) TV Serija
Zaboravljeni (1988)
Ljubezni Blanke Kolak (1987).... Pavel
Vec vidjeno (1987) .... Mihailo
Hudodelci (1987) .... Ljuba Kurtovic
"Putovanje u Vucjak" (1986) TV Serija .... Vinko Benčina
"Price iz fabrike" (1986) TV Serija
Dobrovoljci (1986) .... Ginekolog
Vecernja zvona (1986) .... Matko
Pat pozicija (1986) (TV)
Poslednji skretnicar uzanog koloseka (1986)
Otac na sluzbenom putu (1985) .... Zijah Zijo Zulfikarpasic, daidza
Ljubavna pisma s predumisljajem (1985) .... Papageno
Nitko se nece smijati (1985) (TV) .... Milan
Horvatov izbor (1985) .... Vinko Bencina
The War Boy (1985) .... Mill manager
Lica i sudbine (1985) (TV)
Mala pljacka vlaka (1984) .... Paragraf
Zadarski memento (1984)
"Inspektor Vinko" (1984)TV Serija .... Referent Petar
U raljama zivota (1984)
"Stefica Cvek u raljama zivota" (1984) TV Serija
"Lazes, Melita" (1983) (mini) TV Serija .... Profesor Vadovec
Zlocin u skoli (1982)
Ukazanje Gospe u selu Grabovica (1982) (TV)
Miris dunja (1982) .... Mustafa
Kiklop (1982) .... Don Fernando
"Nepokoreni grad" (1981)TV Serija
"Velo misto" (1981) TV Serija .... Duje
"Punom parom" (1978) TV Serija
Tomo Bakran (1978) (TV)
"Macak pod sljemom" (1978) TV Serija
"Nikola Tesla" (1977) TV Series .... Fred
Timon (1973)
"Prosjaci i sinovi" (1971) TV Series .... Ivisa
"Fiskal" (1970) (mini) TV Series
Gravitacija ili fantasticna mladost cinovnika Borisa Horvata (1968) (as M. Nadarevic)

----------------------------------------------
Ekran

14.12.2006 19:21

Bard hrvatskog filma i teatra, kojega posljednjih tjedana gledamo kao Vilibalda S. Tončića u seriji "Kazalište u kući", bez dlake na jeziku komentira svoju karijeru, projekte i stanje u glumištu
Mustafa Nadarević: Tko bi me tražio stražnjice u ovim godinama?!
Autor RENATA LACKO
Image Hosted by ImageShack.us
Gotovo su nepobrojive uloge što ih je Mustafa Nadarević odigrao u zagrebačkom HNK, na brojnim drugim kazališnim scenama ili na filmu, a ne broji ih ni on sam. Štoviše, reći će kako mnoge filmove u kojima igra još uvijek nije pogledao. Redateljski je u kazalištu debitirao u "Gavelli" davne 1992. s "Letom iznad kukavičjeg gnijezda", a nedavno je dobio "Tita Strozzija" za dramatizaciju i režiju "Hasanaginice". Iako ga kritika (do čijega mu mišljenja ionako nije previše stalo jer radi, kaže, za publiku) nije samo hvalila, češće mu je bila blagonaklona. Ipak, mnoge čudi zašto se teatarski bard okušava u serijama kakva je "Kazalište u kući" gdje igra Vilibalda S. Tončića.
Kad mi je Saša Runjić ponudio ulogu, premišljao sam se poput mlade koja se i bi i ne bi udavala objašnjava. Ali, kad sam čuo glumačku podjelu, pomislio sam kako je to sjajna ekipa s kojom želim raditi. I kad vidim svoje mlađe kolege u kadru, sretan sam jer znam da nisam pogriješio u procjeni. Mislim da će serija s vremenom dobiti na kvaliteti, opustit ćemo se, iako se, koliko sam čuo, ne možemo žaliti na gledanost prve epizode. Važno je da postoji dobar temelj u ljudima, a meni osobno najljepše je što mi nitko ne smeta i nitko mi ne ide na živce, a radna je atmosfera vrlo ugodna. Usto, producenti su poštovali i moje želje, nisam u svakoj epizodi pa tako imam vremena i za druge stvari.

EKRAN: Međutim, krimi serija "Balkan Inc." nije bila prihvaćena i mnogi su se pitali što je vama, bez obzira na to što ste svoj dio napravili dobro kao i uvijek, trebala uloga Filipovića?
NADAREVIĆ: Hvala na komplimentu. Serija je bila jako dobro napisana i mislim da se iz nje moglo mnogo više izvući. Kad razmatram neku ponudu, obično pitam kakva je podjela. Za "Balkan..." sam dobio lažnu informaciju, a kad sam potpisao ugovor i našao se u kadru s naturščikom koji se muči, nisam smio napraviti skandal, nego sam morao biti dobar da bih i njemu omogućio da bude dobar. Nisam dobar zbog sebe, nego zbog svojih partnera, a i oni su dobri da bih ja mogao biti dobar.
Image Hosted by ImageShack.us
EKRAN: Vaši kolege tvrde da vas je užitak gledati pred kamerom jer se od vas i tada uči. Kako to da ste od prvog filma koji ste snimili 1968. imali jako dugačku pauzu, sve do 1982., do "Kiklopa"?
NADAREVIĆ: Kao mlad bio sam izvanredno neodgovoran. Već na mojim počecima počeli su mi ljudi govoriti da sam talentiran. A ja sam zaboravio da je talent bez rada ništav i puno godina nisam radio ni na sebi ni na ulogama. Promijenio sam se kad sam dobio kćer Nadiju iako ni danas nisam neka ozbiljna osoba. Odlučio sam raditi i zarađivati kao svaki drugi otac familije. Nisam htio da me se moje dijete srami. Nisam htio da kad djeca pričaju što su im roditelji, a moja kći kaže da sam glumac, nju pitaju a koji glumac? Prihvatio sam se posla i shvatio da je talent zapravo golema količina rada na sebi i na svojoj ulozi. Jer, tek kad si spreman, onda možeš biti opušten i igrati se bilo na sceni, bilo pred kamerom. Kad je glumac nespreman, ne gleda partnera u oči, ne sluša ga. Pa ni u životu ne slušamo druge. Ali kad ste spremni, čak i ako zaboravite tekst, dovoljno vam je slušati partnera i razgovarati s njim. No, to zahtijeva puno truda.

EKRAN: Da sad niste spomenuli kćer Nadiju, uopće ne bih znala da imate djece. O vama, vašoj obitelji, privatnom životu vrlo malo se zna, iako su zapravo vrlo popularne priče o privatnosti poznatih osoba.
NADAREVIĆ: Zna se sve. Onaj tko prati teatar i film zna puno o meni. Nisam nikad tajio da imam troje djece kćeri Nadiju i Nanu i sina Ašu. Ponosan sam na njih kao svaki roditelj, ali nisam nikad mislio da ih trebam uvlačiti na bilo koji način u svoj posao. Nadia će uskoro doktorirati povijest umjetnosti, Nana studira, a petnaestogodišnji Aša još ima vremena odabrati. Ne bude li talentiran za učenje, možda će se baviti nekim poslom u teatru ili na filmu, jer muškima je u našem poslu još kako-tako, a ženama strašno teško. Em nema dovoljno ženskih uloga, em smo mi muški katkad grozni pa te jadne glumice iskorištavamo na sve moguće načine, a one, jadne, počesto i pristaju na svašta. Mi smo muški čvršći i lakše to podnosimo, a i još uvijek nas nitko ne pita stražnjice... Dobro, tko bi mene i pitao u ovim godinama? Ozbiljno, mislim da su glumice koje uspijevaju uz solidnu karijeru imati i obitelj prave genijalke. Njihov je posao krvav i zahtijeva od njih puno energije i odricanja.

EKRAN: A vaša supruga....
NADAREVIĆ: Oprostite, ne volim govoriti o tome. To je moja intima i ja je nisam navikao otkrivati. Mogu vam reći koliko djece imam i što rade, ali s kim živim i kako, na to pitanje, mislim, ne moram odgovoriti.

EKRAN: U posljednjih dvadeset pet godina snimili ste više od trideset filmova čime ste među glumcima s najvećim brojem snimljenih filmova. Znate li točan broj?
NADAREVIĆ: Ne znam. I mislim da su neki mlađi glumci snimali više od mene, ali ja imam sreću da sam radio dosta filmova koji su bili poprilično gledani i filmova koji su bili u nominacijama ili dobivali nagrade. Iskreno, neki točan broj i ne zanima me. Ja živim za sutra. Ono sve što je prošlo lijepo je što je bilo i što sam doživio toliko godina. Masu svojih filmova nisam vidio i neću. Pamtim kako mi je na većini tih filmova bilo ugodno raditi jer su i ekipe i uvjeti bili izvrsni. Imam ja iskustva i s lošom produkcijom, ali moja "mašina zaborava za ružno" dobro radi pa se sjećam samo lijepih poslova.
Image Hosted by ImageShack.us
EKRAN: S Antunom Vrdoljakom puno ste radili. Kako je to funkcioniralo s obzirom na to da je on u političkom smislu više desno orijentiran, a vi lijevo?
NADAREVIĆ: Smatram da je Tonči Vrdoljak režiser koji je napravio nekoliko nezaobilaznih filmova. On pak mene voli i poštuje kao glumca i kao čovjeka. Ali, uvijek razdvajam ono što je politika i ono što je posao. U ratno je vrijeme svatko bio angažiran u nekim strankama, ali inače, politika me uopće ne zanima. Mislim da su Hrvatsku obranili ljudi bez ikakve stranke, a moja stranka samo je jedna i ja stojim ispod samo jedne zastave, a to je teatar i publika. I ne simpatiziram nijedne koji su lopovi, lašci, prefriganti i smutljivci koji se brinu isključivo za svoju stražnjicu, a ne za narod koji ih je izabrao. Kod mene nema ni lijevih ni desnih. U mladosti sam imao iskustva s politikom i želim da ona sad ide mimo mene. Ako ste u bilo kojoj stranci, morate se vladati po njezinim zakonima. Naravno, antifašist sam i protiv bilo kakve tiranije ili razdvajanja ljudi po spolu, rasi, vjeri ili boji. Ljudi su za mene samo ljudi po svojoj čovječnosti i duhu.

EKRAN: Najbolje su vam uloge one u kojima su vaši likovi puni unutarnjih proturječnosti i koji, gotovo redovito, završe u ludnici. Jesu li vam takvi karakteri bliski pa ih je bilo lakše odigrati?
NADAREVIĆ: Izvanredno napisane uloge glumcu daju mogućnost da mu proradi glumačka mašta koju ja zovem bolest da budeš netko drugi. Kad čovjek odigra takve zavrnute likove, osjeća se poslije njih dosta umorno i dugo se treba odmarati da bi došao k sebi. A onda stigne premijera filma i gledajući ga ponovno se podsjetiš procesa koji si proživljavao kreirajući ulogu.

EKRAN: Dvije ste godine bili profesor na Akademiji dramskih umjetnosti, zašto više niste?
NADAREVIĆ: Radio sam dvaput po godinu dana i nikad nisam birao, nego dobio već izabrane ljude. Nisam mogao ostati na Akademiji jer sam postajao gladan, doslovce nisam imao što jesti jer satnica od dva i pol sata nije dovoljna da desetak ljudi nečemu naučite. Kako sam trošio mnogo više sati, nije mi ostajalo vremena da zarađujem za život pa sam morao napustiti školu. Kad bih imao jako puno novca, našao bih istomišljenike i otvorili bismo glumačku školu. Situacija je u Zagrebu takva da se u angažman prima vrlo malo talentiranih, a više po vezama rodbinskim ili seksualnim. Prerijetko po kvaliteti. I zato je bolje da sam se povukao s Akademije.
Image Hosted by ImageShack.us
EKRAN: Ako postoje svakojake veze, onda postoje i klanovi...
NADAREVIĆ: Da budemo načisto ima ih jako puno. Ja ih zovem kulturnom mafijom. Dogovora ima jako puno ja tebi, ti meni. Ja sam slobodni strijelac, ne pripadam nikakvom klanu, a imam samo jedan plan biti publici u planu. I tako svaku večer izlazim na scenu i nekoga ili fasciniram teatrom ili učinim da mu se teatar zgadi. Jer, svake večeri netko je u kazalištu prvi put. Nekom od njih se, kažu, onaj ćelavac sviđa, nekom ne, ali ja živim na taj način. Imam ja prijatelje, imam i drugove i kolege, ali nisam ni s kim u dogovorima.

EKRAN: Za predstavu "Hasanaginica", koju ste dramatizirali, režirali i u kojoj igrate glavnu ulogu, dobili ste nedavno nagradu "Tito Strozzi". Što mislite zašto vas i kritika nije jednoglasno hvalila?
NADAREVIĆ: Radim predstave za publiku. A čitajući kritiku, ta je publika, ne znam... bedasta, neobrazovana, glupa jer za predstavu nema ulaznica rasprodane su! Radeći predstave, još od "Leta...", za takvu publiku, uživam kao malo dijete koje je dobilo dugo željeni božićni poklon kad čujem njezine ovacije. A "Hasanaginice" sam se uhvatio jer smatram da je riječ o odličnoj melodrami kakvih nam fali. Za kritiku ne znam raditi predstavu. Kad budem radio za nju, bit će to predstava od malo mraka, malo svjetla, malo projekcija i malo ezoterije koja je jako uzbuđuje. Zasad radim samo "banalne" predstave koje se sviđaju ljudima u gledalištu.

Post je objavljen 20.12.2006. u 00:00 sati.