Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/redpen

Marketing

Fiskalna decentralizacija – spin na hrvatski način

Paralelno sa proračunom za 2007. godinu Vlada je u proceduru za donošenje u Hrvatski sabor uputila i izmjene zakona o financiranju lokalne samouprave. Ministar financija Ivan Šuker je, uzdajući se u saborsku većinu, koja do sada nije iznevjerila Vladu i ne-izglasala ili odbila neki Vladin prijedlog, u proračun na rashodovnoj strani već ugradio prihode od poreza na dobit koji će nakon usvajanja izmjena zakona o financiranju lokalne samouprave u cijelosti pripasti središnjoj državi i već je smanjen dio prihoda od poreza na dohodak. Time se na posredan način vrlo plastično pokazuje koliki utjecaj Sabor i saborski zastupnici imaju na vođenje države i temeljne državne poslove, a i koliko država važnim smatra lokalnu samoupravu jer im u fazi kad su prve projekcije lokalnih proračuna trebale biti gotove iz temelja mijenja prihodovnu stranu.
Mudro nazivajući izmjene zakona fiskalnom decentralizacijom ostvaren je bar jedan preduvjet da nova podjela prihoda bude dobro prihvaćena u javnosti. Već duže vrijeme postoji izražen stav da je dosadašnja distribucija poreza na dobit temeljno nepoštena i nepravedna tako da je i premijer Sanader u svojim rijetkim posjetima jedinicama lokale samouprave obećavao i najavljivao pravedniju podjelu poreza na dobit. Taj problem inače nije bio toliko izražen u godinama kada su vodeća hrvatska poduzeća ostvarivala gubitke ili skrivala dobit, ali otkad se dobit prikazuje u realnim vrijednostima, otvorili su se apetiti svih koji su bili zakinuti zagrebačkom dominantnom pozicijom u ostvarivanju prihoda poreza na dobit. Malo tko bi mogao i dalje braniti pravednost sustava u kojem se prohod na ostvarenu dobit koju ostvare npr. sisačka rafinerija i sisačka termoelektrana i dalje dijeli između države i Grada Zagreba samo zbog činjenice da su INA i HEP registrirani u Zagrebu. Unatoč prvotnim najavama, Sanader i njegov financijski egzekutor nisu se odlučili pravednije podijeliti porez na dobit prema lokaciji proizvodnog pogona koji ostvaruje dobit ili po glavarini, odnosno prema broju zaposlenih nekog poduzeća u pojedinoj jedinici lokalne samouprave, nego su cijeli prihod uzeli u svoju već nabubrenu blagajnu, a dobrohotno su se odrekli dijela poreza na dohodak koji je do sada pripadao državi. Da je podjela određena isključivo u korist državnog proračuna jedna je od teško oborivih kritika, koju predvodi SDP i njegovi lokalni čelnici, s gradonačelnikom Zagreba kao najvećim gubitnikom. Ipak, Vlada je osim spretnim odabirom imena predložene mjere, također spretno odigrala i kartu zavisti velike većine gradonačelnika i župana u Hrvatskoj, nezavisno iz koje stranke dolaze, na nametljivo razbacivanje bogatstvom svog zagrebačkog kolege. Bandić se našao u nezavidnoj situaciji da zbog svoje bahatosti i medijskog napuhavanja svoje financijske moći, koju je benevolentno dijelio šakom i kapom od Sinjske alke do gradnje kuća izbjeglim Posavljacima, sad teško može pridobiti simpatije javnosti kada mu Sanader, baš u maniri Robin Hooda, uzima da bi dao „siromašnima“. Čak i pozivanje na Ustav i prijetnja ustavnom tužbom nije pretjerano uvjerljiva jer u situaciji kad ustavom nisu zagarantirani prihodi lokalne samouprave, teško se pozivati na odredbu da je država dužna iz isključivo svojih prihoda financirati razmjeran razvoj svih svojih sastavnih dijelova kako nalaže članak 137. Ustava. Šuker neće imati previše problema jer je razmjerni razvoj odlučio financirati iz svog dijela poreza na dohodak s obzirom da taj dio poreznih prihoda, onoga trenutka kad saborska većina izglasa zakon, postaje i de facto i de jure dio državnog proračuna. Nakon toga biti će sasvim u skladu s Ustavom, od 21% prihoda poreza na dohodak što i dalje sjedaju na račun Ministarstva financija, financirati razmjeran regionalni razvoj te transferirati ta sredstva onim jedinicama koje je Vlada odredila kao nerazvijene i one kojima treba potpora.
Kako se javna rasprava usmjerila na sukob Zagreba i ostalih tako u drugi plan padaju drugi aspekti navedene promjene. Malo se govori o tome da je prihod od poreza na dobit jedan od najbrže rastućih u cijelom spektru državnih prihoda i da je to vjerojatno presudilo odluci da se isti ne raspodjeljuje i dalje lokalnoj samoupravi prema pravednijim načelima, nego da poveća državne prihode. Tu leži i odgovor na različite projekcije o padu prihoda u sljedećoj fiskalnoj godini od cca. 800 milijuna kuna koliko predviđa Slavko Kojić, pročelnik za financije Grada Zagreba u odnosu na Šukerovih 500 milijuna. Naime Kojić računa da će dobit i dalje rasti po dvoznamenkastoj stopi rasta dok Šuker računa sa ovogodišnjim prihodom i njega uspoređuje s ukupnim proračunom Zagreba za sljedeću godinu. S druge strane porez na dohodak je više manje fiksni i ima tendenciju smanjenog rasta. Štoviše, izgleda da Vlada Zagrebu, ali i svim ostalima jedinicama samouprave priprema i još iznenađenja iz kuhinje koje je skuhala i ovu „decentralizaciju“. Iz prijedloga Proračuna za 2007. godinu da se iščitati da će država na ime 21% poreza na dohodak prihodovati 1,4 milijarde kuna, što znači da će ukupni prihod od tog poreza predviđa u iznosu od 6,6 milijardi kuna. S obzirom da je ove godine bilo planirano prihodovati 8,7 milijardi kuna, što će vrlo vjerojatno i biti ostvareno, a da je još 2005. godine prihodovano po toj osnovi 6,8 milijardi postavlja se logično pitanje gdje je nestalo više od 2 milijarde kuna, koje bi trebale sjesti na račune županija, gradova i općina. Odgovor se vrlo vjerojatno nalazi u još jednoj predizbornoj mjeri, kojom će Sanader u izbornoj godini nagraditi birače. Naime iza smanjenja prihoda od poreza na dohodak krije se vrlo vjerojatna odluka o povećanju neoporezivog dijela osobnog dohotka. Znači da će se u izbornoj godini još „decentralizirati“, kako je spretno nazvana preraspodjela sredstava između Zagreba i ostalih jedinica, i prihod jedinica lokalne samouprave u korist sredstava poreznih obveznika, kojima će se u njihovim kućnim budžetima ostaviti predizborne 2 milijarde kuna više.
Da postoji politička volja za stvarnom decentralizacijom ona bi se morala manifestirati u realnom povećanju prihoda, ali i ovlasti koje država prepušta u korist županija, gradova i općina. Trenutna situacija, koja se najslikovitije može opisati i financijskim položajem županija u odnosu na opće bolnice, kojima su županije formalni vlasnici, a gdje je ukupni godišnji proračun bolnica veći od proračuna svih županija, ilustrira financijsku, a posredno i političku moć koju niže razine vlasti imaju u Hrvatskoj. Iako je centraliziranost neke zemlje teško egzaktno mjerljiva nameće se zaključak da bi Hrvatska sa sadašnjim stupnjem centraliziranosti financija, ali i ovlasti bila pri vrhu ljestvice europskih zemalja kao izrazito centralizirana država.

Post je objavljen 01.12.2006. u 19:48 sati.