Pregled posta

Naša su lica umorna... stalno iste slike, ista glazba, ista potjera....
Ruke su hladne od čekanja.. nekih drugih ljudi, boljeg vremena....
Stojimo na raskrižju više svjetova, prekriženih ruku....nestali u mislima...

A ovo je vrijeme... ovo je mjesto.... ovo se događa nama....
Ovo su naše ruke, naša lica.....
Ispod svega drugoga, bez ičega dodanog, bez srama....
To smo stvarno mi....

Svima šapćemo svoja nadanja, raznim krinkama maskiramo jadanja....
Spuštamo glavu na svaku ružnu riječ...
Ili pak planemo bez razloga.....

Okrećemo lice na drugu stranu kada na drugom vidimo svoja maštanja...
Kažeš, ne želiš to više, to si prerasla..
Zar sad tako zovemo svoja odustajanja?
Zar svakom neuspjehu kriva je prilika?

A ovo je to vrijeme... ovo je to mjesto...!!!!!
Tu gdje jesmo, sada!!!!!

Ovo je taj tren kao stvoren za – dosta!!!

-----------------
Bez prekriženih ruku...
Bez tužnih raskrižja..
Tren za korak dalje....
Za skinuti masku tuge što stoji nam na licima...

Tren za vlastitu buku,
Kreativan nerad ,ako treba, u riječima...
Za tonove visoke i niske,
Tonove odluka....

Jer sve dok mislimo- što drugima se događa....
Sve dok gledamo tuđe mane,
Nama neka nova se stvorila...
Sve dok naše oči samo prate tuđe osmjehe
Tuga postaje lakša-
Bezbolnija...
---------------

Oslobodi tijelo viška maštanja..
Raširi ruke,
Osjeti vjetar kako plovi po njima...
Pogledaj nebo-
Nek beskraj te hipnotizira-
Izgubi se u njemu..
Tren, dva...
i naći ćeš svijet koji ti pripada.....

naći ćeš- tko si ti!