Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rant

Marketing

Nulta tolerancija nasilja

Stvarno mislim da bismo profesorima trebali uvesti psihološko savjetovanje kao obvezu. Ili možda da u programu obrazovanja ljudi koji će nam jednom gospodariti nad dobrim dijelom života djece ipak bude malo, samo malo veći naglasak na pedagogiji. Jer neki od njih zbilja, ali zbilja ne da ne znaju raditi s djecom, već im ne bi smjeli ni prismrdit.

Pazi scenarij - djetetu umre baka, a dijete savjesno, pa ipak ode na nastavu, jer mora odgovarat kemiju. I kaže da joj je preminula baka. I onda tom djetetu u sred tog sata kemije netko nešto dobaci, i u raljama puberteta, dijete se nasmije. A profesorica ni pet ni šest, nego pred cijelim razredom - "LAŽEŠ! Nije tebi umrla baka, jer da je, ti bi bila tužna i žalosna, a ti se, eto, sad tu, ceriš." I to se sve dogodi ni manje ni više nego u školi koja ponosno nosi znak nulte tolerancije prema nasilju. Pa se pitam jel' se ta ploča i pripadajući joj tekst odnosi samo na nasilje među klincima ili tu smijemo uredno ubrojiti ovako psihičko naslije od strane profesora nad djecom?

I da, profesorica se ispričala. Kasnije. Iako konačni epilog cijele stvari ne znam, ne mogu, a da ne pizdim. Da je dijete moje, ta bi profesorica jebala ježa. Meni half-asssed isprika ne bi bila ni približno dovoljna. Mislim, moram se upitati je li ta žena stala i razmislila o veličini guilt tripa koji je takvim jednim sarkastičnim komentarom uvalila jednom osnovnoškolcu?!? U najblažem slučaju bi, preda mnom, pedagogom, dječjim psihijatrom i ravnateljicom provela minimum od sat vremena objašnjavajući tom djetetu njegovo pravo da za vlastitom bakom tuguje na bilo koji način na koji želi. Pa kad je već zasrala, neka ne budu mama i tata jedini koji će objašnjavati da se s tom vrstom boli svatko nosi na svoj vlastiti način i da nema nikoga na ovom svijetu tko ti može zapovijediti kako da to točno radiš. I da, ako se usred tuge koji put i nasmiješ, iz bilo kojeg razloga, to ne znači da svoju baku ne voliš ili da ti nije žao što je više nema. Actually, kad razmislim, mislim da bi napisala poduži ovakav govor i natjerala dotičnu profesoricu da ga nauči naizust i iznese mom djetetu. I da mi se na kraju zahvali što je nisam prijavila pravobraniteljici za djecu.

Post je objavljen 15.12.2006. u 08:54 sati.