Marketing
Where's the love?
(by rossa)
Ovih dana cesto slusam o ljubavi. Razne price. Prije nekoliko dana, taman ja izlazim sa ispita i sretnem na hodniku kolegicu s faxa. Hajd' tu razmijenimo par nekih osnovnih informacija tipa kako si, gdje si, sta si, kakva su desavanja i onda saznam da joj je momak (s kojim je, moram napomenuti, neka 4 mjeseca u vezi) bio u posjeti (on zivi u drugom mjestu) i da je tom prilikom pitao da se uda za njega. Upitam ja nju “I sta si mu rekla?”, ono skroz normalno (poslije shvatim da je mozda meni normalno ali njoj bas i nije) na sta ce ona : “Cuuuj, molim te, sta si mu rekla? Pa da HOCU!”. Hajd', sad lafo tu ja da se malo izvadim (da ne ispadne da sam je htjela isprovocirati)...”Ma pusti mene, nenaspavana, sa ispita, povrh svega ne razmisljam o tim stvarima, al’ naravno da mi je drago zbog vas”. Tu se cmoknemo u obrascice uz obecanje da se cujemo da pijemo kaficu pa ce ona meni to sve fino ispricati. Hajde, dobrooo.
I zaista, nadjemo se mi na kafici u ponedjeljak i nakon svega onog sto sam cula, ustvari, na neki nacin mi bude drago sto sam joj postavila ono pitanje. Ispalo je kao veoma logicno i razumno. Ne zelim sad prepricavati tu pricu koju sam cula, bit ce dovoljno kad kazem da je ono sto sam je pitala zaista bilo na svom mjestu. Jos bi se tu dalo kojekakvih stvari rascistiti prije nego se preko puta sebe bude vidjelo lice maticara.
Nakon te price, isprica mi ta ista kolegica situaciju kod jedne druge cure koju obje znamo, ona je pak u duugoj vezi, vidja se sa svojim momkom (bez obzira sto zive u istom gradu) jednom u 10 dana. Aaaa, on je pak divan, posten, jer joj je posteno rekao da kad je prevari da ce ona prva saznati za to. Pa joj onda i javi da je prevario, pa se predomisli i nije je prevario nego je samo htio da vidi kako ce reagovati, pa joj se ne javi par dana, pa se javi, pa se vide i sve tako. Juce je sretnemo (kolegica s pocetka price i ja) a ona sva sretna kaze, rezervisao joj je prsten i svadbu planiraju u 9 mjesecu slijedece godine. Kako to rece…iduce godine?! 9 mjesec?! Maaajko mila, curo draga, sta je tebi popilo mozak? (prisjetim se jedne poznanice koja se nakon ma divne, krasne, idilicne, bajkovite veze od 10 mjeseci udala pa razvela poslije 6 mjeseci ili pak ove druge koja je bila duplo manje u vezi i svega 14 dana u braku). Hajd, rekoh joj ja: “Nek ti je sa srecom”, jer toga ce joj bas - bas trebati.
Kad okrenuse se one prema meni: “A sta ima kod tebe?”. Pitanje koje je bilo popraceno onim vragolastim osmijehom i dizanjem obrva. “A, pa kod mene, ono, nista, sve OK, pod kontrolom”, rekoh im.
Kod mene ipak nije dokaz ljubavi pitanje zelim li se udati, niti dokaz privrzenosti kupljeni prsten…
Post je objavljen 13.12.2006. u 09:14 sati.