Ovo je već treći pokušaj da napišem ovaj post…svaki put ga obrišem jer ne mogu nikako izbaciti svoje osjećaje…a koji su to?! Nema ih više….sve je prazno…
Ja sam bijedna ,isfrustrirana budala… već 45 minuta sjedim ovdje na stolici i pokušavam naći pravu riječ da izrazim ovu gadost u meni, koju osjećam. Ili ne osjećam…. Nema je.. ne mogu više podnijeti da sjedim ili stojim ovdje, da dišem ovaj zrak, da gledam., da mislim o svemu ovome… u meni je jedno veliko ništa. Kao da sam popila bocu domestosa, i u meni onda nije ostalo više ništa, samo ljuska izvana…
Ne osjećam više ni mržnju, ni strah, ni ljubav…sve što sam osjećala se nakupilo, izmiješalo, i valjda međusobno poništilo, pretvorilo u jednu veliku masu ničega….kao da sam mrtva…
Ne mogu više to podnijeti, tu…ne znam ni sama kako da ju nazovem…tu otupjelost…
Ništa više nema svoju svrhu, smisao… sve što radim cijeli dan radim automatski, kao na traci, bez ikakvih doživljaja, razloga, osjećaja…sve je tako besmisleno…svakim danom se osjećam sve gluplje i gluplje…mislim da polako puca i onih par veza što su držale na okupu ovu bezvrijednu masu u mojoj glavi…nema budućnosti…ona ne postoji u mom svijetu…
What the fuck is in my head?!!!
Post je objavljen 12.12.2006. u 19:08 sati.